Danas ćemo vam pričati o životu Alice Herz-Sommer preživjela, žena koja je prkosila smrti i uspjela doživjeti 110 godina.
Zašto kažemo da je preživjela? Osuđena je na smrt kad je bila vrlo mlada: bila je Židovka i poslana je u koncentracijski logor. Zbog toga joj je suđeno da bude žrtva. No, unatoč svemu, dobila je nadimak najoptimističnije žene na svijetu.
U jednom od brojnih intervjua koje je dala Alice Herz-Sommer izjavila je da ima sestru blizanku s kojom dijeli izgled i gene svojih roditelja, ali ne i radikalno suprotan stav prema životu. Alice je nekoliko puta ponovila da je rođena optimističan i da sam uvijek uspijevao vidjeti pozitivnu stranu u svim okolnostima čak i u najgorim uvjetima.
Nikada nisam pričao o prošlosti jer nisam želio da moj sin odrasta s mržnjom jer mržnja donosi još mržnje. I uspio sam.
-Alice Heart-Summer-
Ovoj ženi su se jako divili zbog vitalnosti koju je zadržala do posljednjih godina svog života. Unatoč poodmaklim godinama nastavio je svakodnevno svirati klavir, svoju veliku strast. Nadalje, imala je gotovo stotinu godina kad je upisala viši fakultet. Njegov entuzijazam za znanjem nije prestajao. Otkrijmo zajedno koje su tajne te dugovječnosti i tog optimizma s kojim se uvijek suočavao sa životom.
Alice Herz-Sommer i sretno djetinjstvo
Ljudi koji predstavljaju visoke razine elastičnost gotovo su uvijek imali sretno djetinjstvo. Alice Herz-Sommer rođena je u Pragu 26. studenog 1903. Potjecala je iz obitelji židovskih glazbenika u kojoj su umjetnost i kultura zauzimale temeljno mjesto.
U njegovu su kuću dolazili najpoznatiji umjetnici i intelektualci toga doba. Na primjer Franz Kafka bio je jedan od stalnih gostiju. Mala zanimljivost u vezi toga: Aliceina sestra udala se za piščevog najboljeg prijatelja. Nadalje, kuću su posjećivali Gustav Mahler Rainer Maria Rilke Stefan Zweig i Thomas Mann. Čest gost obitelji bio je i Sigmund Freud.
Alice je od ranog djetinjstva razvila duboku ljubav prema glazbi. Od svoje osme godine s ljubavlju i disciplinom posvetio se učenju klavira i već kao tinejdžer održavao je koncerte po Pragu.
Nacistička invazija
Godine 1931. Alice je upoznala glazbenika Leopolda Sommera. Udala se za njega i on je postao velika ljubav njezina života. Godine 1937. rodio im se sin jedinac Raphael. No, sreća nije dugo trajala i 1939. godine Čehoslovačku su okupirali nacisti. Većina Židova bila je prisiljena živjeti u getu. Alice i njezina obitelj uživali su poštovanje u gradu i možda im je zbog toga bilo dopušteno da nastave živjeti u svom stanu.
Međutim, život je počeo postajati težak. Kako je rat odmicao, počeli su i sami Česi diskriminacija Židovi. Godine 1942. stigla su pisma o protjerivanju za Aliceinu majku i Leopoldove roditelje. Bio je to duboko dramatičan trenutak.
Alice je sama morala odvesti svoju sedamdesetdvogodišnju majku u centar za deportaciju. Tamo se oprostio od nje i vidio je kako odlazi znajući da ide u smrt. Taj osjećaj bespomoćnosti za nju je bio najsrceparajući trenutak u životu. I nakon nekoliko desetljeća Alice Herz-Sommer nastavila se prisjećati svoje majke s nostalgijom, melankolijom i tugom, posebno kada je slušala Mahlerovu glazbu.
Alice Herz-Sommer: preživjela
Godine 1943. stigla je nova naredba o protjerivanju koja je završila definitivnim razdvajanjem obiteljske zajednice. Ovaj put je bila namijenjena Alice, njenom mužu i sinu. Sva trojica su dovedena u Koncentracijski logor Theresienstadt (smatra se taborom umjetnika). U teoriji bi zatvorenici tamo imali bolji tretman, ali stvarnost je bila sasvim drugačija.
U koncentracijskom logoru Alice je morala nastupati za naciste koji su jeli i planirali svoja istrebljenja u ritmu glazbe koju je svirao ovaj divni pijanist. Ali Alisa je također svirala za internirce. Izvijestio je da je ukupno održao 150 nastupa i da je u više navrata glazbom pomogla napaćenim dušama zatvorenika.
Njen muž je prebačen u logor Auschwitz, a na rastanku joj je rekao: Nemoj ništa raditi svojevoljno! Nekoliko dana kasnije nacisti su tražili dobrovoljce koji su htjeli posjetiti svoje muževe. Alice se sjetila Leopoldovih riječi i odbila. Na taj način se uspio spasiti. Govorila je da joj je najteže bilo vidjeti sina gladnog. Ali da ne bi previše patio, uvijek se smijao.
Alice Herz-Sommer i njezin sin bili su među rijetkima preživjelima u tom koncentracijskom logoru. Nakon rata preselili su se u Izrael. Alice je odlučila ne živjeti u prošlosti i odgojila je sina daleko od mržnje. Raphael je postao slavni violončelist, a Alice je umrla u Londonu u dobi od 110 godina.
Nedvojbeno je njegov život uzoran. Zahvaljujući njoj možemo vidjeti koliko je ljudsko biće sposobno izdržati patnja i kako naš stav prema životu može odrediti našu budućnost.
