Osjećati se dobro sam sa sobom je bolje nego osjećati se dobro sa svima

Razumijevanje da je bolje osjećati se dobro sa samim sobom nego osjećati se dobro sa svima sinonim je za zdravlje i dobrobit. To je poput učenja koje stječete nakon dugog putovanja na kojem postupno ostavljate određene situacije iza sebe da biste nastavili lakši, bez utega u ruksaku i kamenčića u cipelama. To je buđenje koje nam omogućuje da vodimo život s većim integritetom.

Iako se u teoriji čini lako razumljivim i čini se da daje puno ideja za knjigu o osobnom razvoju mora se reći da u praksi puno griješimo. Da bismo to bolje razumjeli, nudimo mali primjer za razmišljanje.

Zamislimo sebe kako gledamo kroz prozor u nešto što se svakog jutra događa u isto vrijeme. Evo i našeg susjeda koji, kao i svaki dan, uzima svoj mali bonsai kako bi redovno bio osvijetljen. Brine se o njemu s pažnjom i opsesivnom predanošću: orezuje ga, zalijeva, hrani... moglo bi se reći da mu daje i naklonost.

Kada volite i poštujete sebe, ne morate se bojati niti izbjegavati nečije neodobravanje

-Wayne W. Dyer-

Mnogo privlači našu pozornost iz određenog razloga. Susjed nam se nikad nije činio osobito sretnim čovjekom ima posao koji ne voli i klasična je osoba koja se pokušava slagati sa svima. Njegova potreba za ugađanjem učinila ga je marionetom u rukama gotovo svih ljudi: obitelji, nadređenih, prijatelja... Do te mjere vuku njegove konce da su već počele popuštati: našem mladom susjedu već je prvi put prijetio srčani udar.

Svaki dan kada ga vidimo kako vadi svoj voljeni bonsai, pitamo se zašto i on sebi ne posveti predanost i ljubav koju čuva za svoje malo drvce. Naš bi susjed svakako trebao naučiti osjećati se dobro sam sa sobom, možda skraćujući određene odnose i potičući svoje samopoštovanje i tražeći toplinu s kojom bi povratili dostojanstvo, ljubav prema sebi i blagostanje...

Osjećati se dobro u sebi: pitanje logike i nužnosti

Epiktet je to rekao kako i kada hodajmo pokušajmo ne stati na čavao ili uvrnuti gležanj u životu, moramo se ponašati s istom pažnjom. Odnosno, izbjegavanje drugih da nam nanose štetu tako što ne nanosimo štetu drugima i štitimo se mudrošću od svih zala. Međutim ponekad to ne činimo zanemarujemo sami sebe izdajemo sami sebe . Zaboravljamo da je nezdravo prestati se osjećati dobro prema sebi i dati prednost drugima.

Možda podcjenjujemo činjenicu da pokušavajući Molim svako odgađanje naših potreba nije ni logično ni preporučljivo. Nadalje Vrlo je visoka cijena koju plaćamo kada pustimo život da ide tako što se osjećamo loše iz ovog ili onog razloga, osjećamo se prazno iznutra, neodlučni smo i frustrirani. .

Moramo imati na umu da ono o čemu se brine niče, a ono što se brani i hrani donosi plodove. Trebamo shvatiti da bi u nekim okolnostima bilo potrebno ostaviti po strani emocionalne aspekte i poslužiti se razumom. Često je ključno ostaviti osjećaje po strani i prisjetiti se onoga što nam je potrebno .

Dobro znamo da je emocionalna inteligencija Međutim, u određenim slučajevima ima veliku važnost razlog? Ovaj mentalni pristup tjera nas da donesemo čvrste odluke kako bismo počeli unositi promjene za svoju dobrobit.

Sve će na kraju biti dobro. Ako ti nije dobro, to nije kraj

-John Lennon-

Erich Fromm rekao je to ljudi imaju vještu sposobnost da žive u stalnoj suprotnosti . To nas ponekad navodi na pomisao da ako su drugi sretni onda smo i mi sretni. Ako toj osobi kažemo ono što želi čuti, čak i ako ne mislimo tako, postići ćemo njihovo prihvaćanje i pokornost, a to će nam donijeti dobrobit.

Te dualnosti su destruktivne i situacije s visokom emocionalnom cijenom u kojima prije svega razum i razum trebaju imati prednost. Ako mi se nešto ne sviđa ja odem. Ako se ne slažem, reći ću to. Ako me povrijediš, branit ću se. Ako nisam sretan, ponašam se tako da budem sretan na svoj način .

Put do dobrog osjećaja

Put do dobrog osjećaja počinje od osjećaja ravnoteže . Ne radi se ni o čemu drugom nego o vježbanju samozadovoljstva i davanju prioriteta sebi u gotovo svakom trenutku ili okolnosti. Zdravije blagostanje ne dovodi do narcizam nego ovom zdravom suživotu u kojem razumijemo da da bismo postojali moramo i dopustiti da budemo.

Kako bismo postigli ovaj cilj, možemo razmisliti o sljedećim dimenzijama. Svaki zahtijeva ispravnu internalizaciju kako bi se integrirao u naše živote s hrabrošću i odgovarajućom psihološkom solventnošću:

Samopouzdanje. Vjerovanje u naše unutarnje resurse omogućit će nam da budemo kompetentniji u donošenju odluka kako bismo napredovali znajući koga u našem životu razumjeti što nam je potrebno u svakom trenutku i kako možemo postići te ciljeve.

Naučite racionalizirati svoje misli. Gotovo uvijek se prestanemo osjećati dobro zbog iscrpljujućeg, kritičnog i negativnog unutarnjeg dijaloga koji blokira naš osobni rast. Naučimo racionalizirati misli kako bismo razbili strahove i prestali biti naši neprijatelji.

Budite prijatelji za cijeli život. Umjesto da želimo biti prijatelji, svima govorim da se žele osjećati dobro sa svima kako bismo se osjećali prihvaćenima, promijenimo svoj pristup. Pokušajmo biti prijatelji života, prijemčivi za prilike, optimizam, osjećaj slobode, a ne samozadovoljstvo i ovisnost o drugima.

Otkrijte potencijal u nama. Kada otkrijemo svoje snage, kada iskoristimo svoje vrline, sposobnosti i talente, sve se u nama usklađuje. Osjećamo hrabrost da započnemo stvari bez oslanjanja na druge, stvari koje nas zadovoljavaju i koje nam omogućuju da napredujemo u dobrom osjećaju.

Za kraj, prisjetimo se da kada se osjećamo dobro sa sobom, ono što nam prilika nudi počinje biti manje važno. Jer imamo toliko energije, povjerenja i optimizma u sebi da ništa ne može zaustaviti naše korake. Nemojmo potratiti ovu vrijednost koja je u svima nama.