
Donošenje odluka stavlja se na test u eksperimentu kognitivne disonance. Ali što je kognitivna disonanca? To je osjećaj koji izgleda proizlazi iz sukoba između subjektovih ideja, uvjerenja, vrijednosti i njegovog ponašanja. Kognitivna disonanca proizlazi iz nekompatibilnosti misli koja kod ljudi stvara značajno stanje nelagode.
Stoga kognitivnu disonancu možemo shvatiti kao psihološku napetost. Koncept je uveo Leon Festinger 1957. godine.
Prema autoru, ta bi napetost natjerala subjekta da razvije nove ideje ili stavove koji bi ublažili napetost i koji bi bili kompatibilni sa sustavom vjerovanja subjekta. Ova je teorija povezana s donošenjem odluka; Odlukom da učinimo nešto što se kosi s našim uvjerenjima, razne strategije se stavljaju u pogon za ublažavanje te napetosti.
Kada nesklad postoji, osim što ga pokušava smanjiti, osoba će aktivno izbjegavati situacije i informacije koje bi mogle pojačati taj nesklad.

Leon Festinger: tvorac revolucionarnog eksperimenta
Festinger je bio američki socijalni psiholog rođen u New Yorku 1919. godine. Njegova teorija o kognitivnoj disonanci imala je veliku važnost u socijalnoj psihologiji, posebice u području motivacije i grupne dinamike.
Teorija se temelji na činjenici da su ljudska bića svjesna svojih postupaka i kada učine nešto s čime se ne slažu, moraju ublažiti nesklad koji se stvara.
Eksperiment kognitivne disonance
Eksperiment kognitivne disonance smislili su ga Leon Festinger i njegov kolega Merril Carlsmith 1957. godine . Izvedena je u suradnji sa studentima i karakteriziraju sljedeće faze:
- Bili su dodijeljeni dosadan svakom učeniku ponaosob. Ti su se zadaci ponavljali i stoga nije bilo vjerojatno da će probuditi nečije zanimanje.
- Dok je izlazio iz sobe, student je zamoljen da uvjeri sljedećeg sudionika da je eksperiment zabavan. Ukratko od njega se tražilo da laže.
- Ispitanik koji je čekao svoj red za eksperiment (njegov suučesnik) rekao je studentima da je njegov prijatelj napravio eksperiment tjedan dana ranije i da joj se činio dosadnim.
- Ispitanici su lagali dok su bili pod promatranjem. Primio je na znanje kako je ova laž bila opravdana.
Kognitivna disonanca digla je glavu kod onih studenata koji su pristali laž u zamjenu za novac . Morali su sami sebe uvjeriti da je eksperiment zabavan kako bi ublažili sukob koji je nastao.
iz kojeg razloga? Jer nagrada nije bila takva kao osjećati se ugodno s laž . Kada je trebalo opravdati svoje postupke, smatrali su se posebno napetima u usporedbi sa skupinom koja je primila dvadeset dolara. Ovaj drugi je lagao prirodnije i bezbrižnije.
Sukob laži
Eksperiment kognitivne disonance ostavlja nam puno hrane za razmišljanje. Grupa kojoj je ponuđena nagrada od dvadeset dolara dobro je znala da bi eksperiment bio dosadan. Ujedno, ova grupa je imala i pravo opravdanje da tvrdi suprotno.
Isto nije vrijedilo za skupinu od jednog dolara u kojoj i subjekti su se uvjerili da ublaže napetost koju stvara nedovoljna nagrada.
Zaključak pokusa
U završnoj fazi, nakon što je lagao, glavni ispitivač je pitao sudionike misle li doista da je to zabavan eksperiment. U skupini od dvadeset dolara ispitanici su iskreno izjavili da eksperiment nije bio baš zabavan.
Paradoksalno grupa koja se morala uvjeravati zbog male nagrade ponovno je potvrdila laž, a mnogi su izjavili da bi to rado ponovili.
Posljedice kognitivne disonance
Vjernik mora imati društvenu podršku drugih vjernika.
-Leon Festinger-

Kognitivna disonanca danas
Od ovog eksperimenta prošlo je 60 godina, a ova tema i danas izaziva pitanja i rasprave. Na primjer, predloženo je kao opravdanje za obrambene mehanizme koji se javljaju u raznim psihološkim patologijama.
Nadalje također se koristio u psihosocijalna analiza kriminalaca i u izvršavanju naredbi.
Snaga uvjerenja je oslobađanje od krivnje
Eksperiment također dovodi u pitanje tendencija ljudskih bića da pronađu psihološko i mentalno olakšanje.
Kontrast između društvenih normi i svakodnevnih odluka tjera nas da se suočavamo s trenucima nelagode češće nego što bismo željeli. Problem nastaje kada u ime te želje da se oslobodimo napetosti na kraju damo oblik neprilagođenim ponašanjima.
Biti svjestan disonance može nam pomoći da je identificiramo dok je doživljavamo. Također nam može pomoći da kalibriramo utjecaj informacija koje iz njega dobijemo na nas naša referentna grupa te promatrati kako norme koje ga karakteriziraju utječu na naš način djelovanja, razmišljanja ili osjećanja.
Na kraju valja podvući da kognitivna disonanca stavlja nas ispred naših vrijednosti, ponekad nas tjera da ih preispitamo ili preispitamo svoj način djelovanja.