Postoji nešto u nama što nas prati kroz čitavo naše postojanje, hoda uz nas na novim mjestima koja posjećujemo i na onima na koja smo se htjeli vratiti. Prtljaga je ono što nas čini posebnima jer ima oblik snova, nade i nadasve stvari za koje smo vezani i koje odlučujemo ponijeti sa sobom kada odlazimo.
Taj kofer sadrži emocije koje tjeraju da vibriramo iz dubine nas samih kao i ljudi koji ih pokreću. To nije teret koji je lako promatrati, ali dolazi i odlazi u ritmu svakog našeg koraka, govoreći puno o tome tko smo.
-Ella Fitzgerald-
Stvari za koje smo vezani čine nas emocionalno i duhovno jedinstvenima jer ih nosimo sa sobom blizu srca u obliku ljubavi i nostalgija .
Privrženost a NE zbogom
Dolazimo na kolodvor, krećemo prema zračnoj luci ili stavljamo jednu nogu u auto spremni za novu avanturu. Nije važno traje li mjesecima, godinama ili čak satima, naša će prtljaga uvijek biti ista.
Kada pakiramo kofer punimo ga predmetima za koje mislimo da će nam trebati: odjećom, elektroničkim uređajima, dokumentima i drugim stvarima putovanje također će biti puna uspomena – poput fotografija ili razglednica. Onda je vrijeme za rastanak.
Zovu ih zbogom bez razloga kao da ostavljamo ljude koji ostaju i koji fizički ne idu s nama. Ali u stvarnosti mi ne puštamo, ne napuštamo, ne odvajamo se od tih ljudi.
pola svijeta.
Pa ako i zakasnimo
htjet ćemo to ponoviti […]
-Elvira Sastre-
Svi znamo zašto privremeni rastanci toliko bole. Jer u toj zračnoj luci na onoj željezničkoj stanici nekome okrećemo leđa u nadi da će nam se što prije vratiti u zagrljaj. one Zbogom s njima se teško suočiti jer duboko u sebi nikada nisu bili takvi: oni su samo posebne zagrade ljubavi koja će se nastaviti tijekom vremena. Njihovo sjećanje će nas zaštititi od hladnoće gdje god bili, zaštititi nas od praznine i samoće.
U oproštajima se krije ljubav
Odlazak i napuštanje doma vrlo je hrabar čin jer znači baciti se u avanturu za koju nemamo iskustva. I da stvar bude gora, nećemo imati ljude uz sebe koji nam obično pomažu kad imamo problem.
Kad se put oduži, prtljaga koju smo napunili onim za što smo vezani i koja nas prati od početka avanture polako počinje otkrivati svoj sadržaj. Drugim riječima, shvaćamo da možda neki od tih rastanaka nisu bili posve prolazni ili da smo uključivali ljude za koje nismo ni znali.
Ovdje ćemo uklanjati i dodavati elemente iz naše prtljage dok to ne shvatimo nakon svega nije bilo mjesta za sve što nisu materijalni predmeti koji su ga učinili tako teškim i da što veću težinu nosi to postaje čvršći.
Emocionalna prtljaga je najteža
Nakon dugog razmišljanja o ovim aspektima, shvatit ćemo da preseljenje na novo mjesto ne znači napuštanje dom : ne prebiva ni na jednom fizičkom mjestu, u nama je. Kad se vratimo pogledat ćemo one kojima smo rekli vidimo se uskoro i shvatit ćemo da su to oni dom suština .
Ponovno se susrećemo s ljudima do kojih nam je stalo i koji su uvijek bili uz nas, ali pridodajući i sve one koje povedemo sa sobom s putovanja s kojeg smo se upravo vratili. Uostalom, uvijek će nas čekati čaša vina od te prijateljice koju smo upoznali u Španjolskoj zagrliti vratiti tom prijatelju sa sveučilišta razgovor za nastavak s onim strancem kojeg smo sreli u Ženevi čije nas sjećanje prati u kišnim danima...
-Benito Taibo-
Sve će to činiti prtljagu kroz koju ćemo se pokazati drugima: nećemo govoriti o odjeći koju smo ponijeli nego o ljudima čije uspomene nosimo sa sobom. Ovo je samo dokaz činjenice da su ljubav i privrženost mali djelići zaglavljeni u našim srcima kao iu srcima drugih. Nevidljivi nas spajaju i daju smisao našem postojanju.
Slike ljubaznošću Claudije Temblay
