Nirvana se smatra stanjem oslobođenja od patnje o dukkha povezan s ciklusom rođenja i smrti Sramana filozofije. To je jedan od najvažnijih pojmova u budizmu, džainizmu i hinduizmu stanje koje se može postići samo duhovnim praksama ili tehnikama.
Tko god dosegne stanje nirvane, slobodan je od bilo čega patnja ali to zahtijeva mukotrpan napor, dugo duhovno putovanje s ciljem oslobađanja od svake zemaljske veze.
Postoji, o monasi, ono stanje u kojem nema zemlje, nema vode, nema vatre, nema zraka, nema sfere beskonačnosti svemira, nema sfere beskonačnosti svijesti, nema sfere ništavila, nema sfere ni percepcije ni nepercepcije, ni ovog svijeta ni drugog svijeta, ni oboje, ni sunca ni mjeseca. Evo, redovnici, ja kažem da nema dolaska, nema odlaska i nema ostanka, nema rasta, nema opadanja. Nije fiksan, nije mobilan, nema podršku. Ovo je upravo kraj patnje.
– Siddhartha Gautama – (da: Budizam. Uvod Klaus K. Klostermaier)
Zašto je stanje nirvane važno u budizmu?
Nirvana je stanje od najveće važnosti u budizmu jer prekida ciklus samsare koji održava naše stanje patnje kroz reinkarnaciju i učinke karme.
Stanje nirvane je ekvivalentno apsolutnom oslobođenju kada se izađe iz ciklusa rođenje i smrt . Karmički dugovi se plaćaju zauvijek i čovjek ostaje pročišćen od bilo kakve boli.
To je željeno konačno oslobođenje prema kojem teže oni koji prakticiraju budizam, đainizam ili hinduizam. Moglo bi se reći da je Nirvana ulaz u potpuni mir više ne podliježu vanjskim čimbenicima.
U širem smislu ova se riječ ponekad koristi za označavanje nekoga tko je uspio prevladati samog sebe ili izaći iz posebno komplicirane situacije. Svaka negativna okolnost ili emocija koja stvara unutarnju nelagodu prepreka je sreći. Kroz Nirvanu oslobađamo svoju dušu od tog ropstva i nalazimo puninu postojanja.
Kako se postiže oslobođenje?
Put do Nirvane je individualno putovanje za otkrivanje apsolutne istine i nije mjesto do kojega treba doći. Da bi se postiglo stanje potpunog oslobođenja, potrebno je odreći se svih vrsta materijalnih vezanosti i želja. Zapravo, vezanost stvara patnju.
Biće je slobodno kada prevlada ono što ga drži vezanim kao što se događa s i negativni osjećaji . Tada doživljavate trenutak blaženstva; više neće biti potrebno da se ciklus života i smrti nastavi jer su svi dugovi karme plaćeni.
Međutim, ne može se definirati kao nirvana. To znači prilagoditi ga našoj svjetovnoj ili kulturnoj situaciji. Postizanje zahtijeva meditativni put koji nas vodi da duboko uđemo u blisko međusobno povezano tijelo i um.
Nirvana prema psihologiji
S gledišta psihologije, Nirvana odgovara jednom stanje smirenosti pomirenja sa samim sobom napuštanja sukoba . Stanje u kojem nedostatak psihičke napetosti ne dovodi do sniženja osjetilnih refleksa, već emocionalne stabilnosti.
To nije strogo psihološki koncept jer pripada drugoj dimenziji vjere, a ne znanosti. Međutim, definicija stanja kojemu možemo težiti kako bismo se napunili energijom i izgradili budućnost ostaje dobra hrana za razmišljanje promijeniti .
Istodobno, ideja nas poziva da razmotrimo motivirajuću ili frustrirajuću ulogu želja ovisno o našem emocionalnom stanju. Želja može biti kamen koji nas vuče prema dolje ako je promatramo s pesimizmom ili naboj energije ako jašemo na krilima optimizma.
