Čemu služi strah? Znanost odgovara

Strah (ili strah) jedna je od šest glavnih emocija (radost, tuga, gađenje, ljutnja, strah, iznenađenje) koje je 1872. opisao Charles Darwin, a svaka ima svoje geste: otvorene oči, drhtanje usta i osjećaj zbunjenosti. Ali čemu služi strah?

Iako svi kroz život proživljavamo ovu emociju, mnogima nije jasna njezina funkcija – ako uopće postoji – i kakvu nam poruku želi prenijeti. Jer što bi bilo s nama da straha nema? Bismo li ikada mogli živjeti bez ove emocije? Otkrijmo zajedno!

Što je strah?

Svaka emocija ima svrhu. Ljutnja pomaže prepoznati granice koje se ne smiju prijeći iznenađenje prepoznavanja i otkrivanja radost dovodi do dijeljenja gađenja, odbacivanja tuge, razmišljanja i... čemu služi strah? Pomaže nam u zaštiti od opasnosti.

Strah kao takav može se definirati prema rječniku Treccani kao emocionalno stanje koje se sastoji od osjećaja nesigurnosti, zbunjenosti i tjeskobe. Ova riječ dolazi iz latinskog strah koji ima slično značenje i s njim je povezano nekoliko pojmova kao što su strah upozorenje strah sumnja strepnja opasnost teror teror užas sendvič fobija šok.

Osjećaj straha je stoga urođeni biološki odgovor koji osoba daje mogućnost razvoja obrambene reakcije u slučaju opasnosti.

To je genetska karakteristika oblikovana stoljećima evolucije i koja nam zahvaljujući brzom i automatskom odgovoru pomaže da nas zaštiti od prijetećih i potencijalno opasnih situacija ili nam omogućuje preživljavanje.

To je intenzivan neugodan osjećaj uzrokovan percepcijom opasnosti (stvarno ili imaginarno) koje se očituje u svim životinjama.

Čemu služi strah?

Strah nam omogućuje da organiziramo adaptivnu shemu i predstavlja mehanizam preživljavanja i obrane za brzo i učinkovito reagiranje na opasne situacije. Možemo dakle reći da strah je normalna i pozitivna emocija za opstanak ne samo pojedinca nego i vrste.

Može se smatrati normalnim kada je njegov intenzitet razmjeran prijetnji. Odnosno, objekt koji izaziva strah ima karakteristike koje mogu ugroziti život osobe.

Odnos između mozga i straha

Maksimalni izraz straha je teror ali u polju patoloških strahova intenzitet ove emocije ne vidi korelaciju s opasnošću koju potencijalno stvara objekt. To vrijedi, primjerice, za životinjske fobije koje izazivaju napadaj panike u prisutnosti vrapca, žabe ili psa. Tu je i strah također kao posljedica anksioznost .

S druge strane, ova je emocija objektivna i navodi nas na razvoj određenih ponašanja i složenih fizioloških reakcija. Primjerice, u hitnim situacijama koje ugrožavaju život, jedan se aktivira reakcija uzbune koja je izgleda programirana kod svih životinja čak i kod ljudi. Taj se fenomen naziva reakcija borbe ili bijega.

Ciklus počinje percepcijom podražaja kroz osjetila do kojih dolazi sluh ili vid talamus ; ovo djeluje kao ponavljač i proizvodi kognitivnu procjenu tijekom koje se razumije predstavlja li podražaj rizik ili ne.

U slučaju opasnosti amigdala i hipotalamo-hipofizna osovina koja stimulira nadbubrežne žlijezde uzrokujući snažnu navalu adrenalina kada se suočimo s ekstremnim situacijama. Cilj je mobilizirati pojedinca kako bi imao reakciju koja mu omogućuje da prevlada tešku situaciju.

Strah stavlja nekoliko sustava u pripravnost

Strah aktivira kardiovaskularni sustav pa se krvne žile sužavaju. Zbog toga se povećava krvni tlak i smanjuje dotok krvi u udove. Višak krvi preusmjerava se u mišiće gdje ostaje dostupan vitalnim organima u slučaju nužde.

Ljudi često problijede kao posljedica smanjene prokrvljenosti kože. Nastaju reakcije drhtanja i piloerekcije koje čuvaju toplinu u prisutnosti vazokonstrikcije. Ove obrambene reakcije mogu dovesti do vrućih i hladnih njihanja uobičajenih u slučajevima ekstremnog straha.

Disanje se ubrzava i općenito postaje intenzivnije kako bi se ponudio kisik potreban za intenzivniju cirkulaciju krvi.

Mozak dobiva više kisika i to potiče kognitivne procese i senzorne funkcije koje vam omogućuju da budete oprezni i brzo razmišljate u hitnim situacijama. Ali ne samo:

Jetra oslobađa veću količinu glukoze u krvotokudajući energiju nekoliko mišića i ključnih organa kao što je mozak.

• Zjenice se vjerojatno šire kako bi vam pomogle da jasno vidite što se događa.

• Sluh postaje izoštreniji za otkrivanje opasnosti, a aktivnost probavnog sustava je obustavljena što rezultira smanjenim protokom sline.

• U nekoliko minuta evakuacija otpadnih tvari i prekid probavnih procesa dodatno priprema tijelo za koncentriranu akciju i aktivnost tako da se često osjeća nagon za mokrenjem, defekacijom, pa čak i povraćanjem.

Čemu služi strah? Borba protiv bijega ili paralize

Odgovor na bijeg ili borbu je ključan za preživljavanje ; prije nekoliko tisuća godina, kada su ljudi živjeli u prirodi, oni koji su brzo reagirali u prisutnosti opasnosti uspjeli su preživjeti.

Čovjek u ulozi lovca koji hrani svoje pleme osjećao se neprestano ugroženim od životinja, što je stanje koje je držalo amigdalu u treningu.

Bijeg je način izbjegavanja opasnosti čak i ako je suočavanje s njom oblik obrane . Ipak, predvorje obje reakcije je paraliza. To je kognitivni i neurofiziološki mehanizam koji smo opisali kao trenutak pripreme za provedbu akcijske strategije.

Paralizirana tišina - radnja koja prethodi radnji - izoštrava vid i sluh. Osjećamo kako se otkucaji srca ubrzavaju, disanje postaje intenzivnije, a mišići napeti. Osjećamo pokrete crijeva, zamrzavanje pokreta u koje usmjeravamo pažnju, imamo katastrofične misli, drhtimo i znojimo se.

Osjećaj straha je bitan

Ako je jedna od funkcija straha poticanje trenutne i odlučne akcije kako pobjeći ili se suočiti s opasnošću, sa svoje strane, izraz lica uzrokovan strahom omogućuje vam da drugima priopćite prisutnost neposredne prijetnje. Ovaj aspekt povećava šanse za preživljavanje naših bližnjih.

Stoga nema razloga poricati strah s obzirom na njegovu važnost za preživljavanje. U tolikoj mjeri da omogućio nam je da se prilagodimo životu i obranimo se od opasnosti i preživjeti u ekstremnim uvjetima. I sve to kroz našu evoluciju od primata do Mudar čovjek je mudar .