Ponekad ti vjerujem i vjerujem ti disciplina malo stvari ima tako pozitivan utjecaj na naš mozak kao osjećaj da imamo bezuvjetnu podršku ljudi koje volimo. Kada uspostavimo značajnu vezu s nekim bilo da je to a partner ili prijatelja, ono što najviše cijenimo i što nas najviše jača je činjenica da toj osobi možemo apsolutno i bezuvjetno vjerovati. Ako se to ne dogodi, ako u određenom trenutku uočimo nedostatak harmonije ili prazninu u trenutku u kojem nam je ta podrška potrebna, nešto se u nama počinje lomiti.
Želimo da nam se vjeruje kada govorimo o ciljevima koje namjeravamo postići kada kažemo da neke stvari nisu dobre kada kažemo naglas da ćemo nadmašiti sami sebe... Ako se to ne dogodi ako je osoba ispred nas ironična, ignorira nas ili sumnjati od nas naš mozak počinje proizvoditi kortizol. Čini se da nas hormon stresa upozorava da nešto ne ide kako treba…
Povjerenje i podrška vrijede tisuću riječi
Povjerenje nije bitno samo u odnosima par . Na radnom mjestu bitno je nešto što mnoge tvrtke još nisu uzele u obzir ili nisu uočile. Na primjer, izvršni direktor Yahooa zahtijeva da svi njegovi zaposlenici rade unutar iste građevne jedinice i želi pomno pratiti svaki proces i osigurati da su svi odjeli na istoj stranici.
Nešto što nam se na početku može učiniti logičnim ima mnogo nijansi na psihološkoj razini. Suprotan pristup je onaj Richarda Brandsona, osnivača Virgin Group. U njegovom slučaju on ne treba imati svoje zaposlenike blizu sebe oni su raštrkani po cijelom svijetu.
Prema njegovim riječima sve ograničenja ljudi moraju biti stvoreni polazeći od povjerenja i iz tog razloga kada trebate potaknuti kreativnost i produktivnost zaposlenika nema ništa bolje nego reći mu vjerujem u vaše sposobnosti i u vaš kompromis vjerujem vam kada mi kažete da ćete učiniti najbolje za ovu tvrtku .
Povjerenje vrijedi mnogo više od govora povjerenje nije nešto što uzimate zdravo za gotovo kada nekoga volimo ili kada imamo prijateljski ili poslovni odnos.
Povjerenje zahtijeva volju i svakodnevni rad i bit je kompromisa temeljenog na uvjerenju.
Vjerujem u sebe, ali trebaš mi i ti
Potreba da drugi vjeruju našoj vrijednosti ili istinitosti naših djela ili riječi neće nas pretvoriti u ovisna bića afirmacije drugih. To je temeljni stup u svim odnosima. Djetetu je to potrebno od oca kako bi raslo i povećalo svoje samopoštovanje i sigurnost. Članovima tog para potrebno je kako bi odnos učinili bližim kako bi postigli stabilnost, pa čak i sreću.
Povjerenje pobjeđuje strahove i napetosti kada se osjećamo izgubljeno. Vjerujem da činiš da se osjećamo manje usamljenima i ponekad nas uzbuđuje puno više nego volim te. Ovakav osjećaj ne oduzima nam nikakvu vrijednost ili dostojanstvo jer iako je vjera u sebe i svoje sposobnosti bitna stvar, također je bitno uočiti da su korijeni povjerenja uspostavljenog s našim voljenima čvrsti i da će oni biti tu, vjerujući u sebe čak i onda kada smo mi ti koji ga gubimo.
Nadalje neuroznanost nam objašnjava da nam percepcija ove sigurnosti i ove vrste pojačanja omogućuje oslobađanje oksitocina hormon privrženosti, sreće i konačno društvene povezanosti. Mogućnost svakodnevnog računanja na ovu podršku definira prosocijalno ponašanje koje jamči našu psihičku dobrobit i bolje mentalno zdravlje.
Također da bi nam drugi vjerovali trebali bismo početi vjerovati onima ispred nas.
Svjesni smo da nas ponekad košta da nije uvijek lako i da smo ponekad čak i prevareni. No, tako se stvaraju najiskreniji odnosi i tako ostvarujemo najsretnije odnose u paru i najsolidnije profesionalne projekte.
