Promijeniti mišljenje ne znači udaljiti se od svoje suštine. To znači shvatiti da ljudi u koje smo imali svoje povjerenje nisu pouzdani, shvatiti da put koji nam se činio ispravnim nije baš bio ispravan i prije svega znači moći ići naprijed s većom perspektivom i zrelošću. Stoga nikada nemojmo zaboraviti da svatko od nas ima dragocjeno pravo promijeniti svoje mišljenje kako bismo rasli.
Možda se čini čudnim, ali oko nas nikad ne manjka nekoga tko sa skepsom gleda na činjenicu da u određenom trenutku djelujemo ili razmišljamo drugačije. Obično ovako nešto iznenadi članove naše obitelji, šokira našeg partnera ili prestraši naše roditelje prijatelji . Kako je moguće da sada volite zeleno ako ste prije bili ljubitelj plave?
Svi razmišljaju o promjeni svijeta, ali nitko ne razmišlja o promjeni sebe.
-Lav Tolstoj-
Zapravo je ovako. Sad više volimo zelenu, crvenu ili kobalt plavu jer smo odjednom shvatili da u životu ima više boja nego što su nas učili. Čak smo otkrili da postoje nijanse koje nam daju puno više okusa koji bude naša osjetila i mirisi, kutovi i istinski poticajni i zadovoljavajući scenariji.
Promjena mišljenja nije svetogrđe niti nas pretvara u nestalne ili nestabilne osobe. Štoviše, ljudi koji su sposobni otvoriti svoje umove i biti prijemčivi za nove podražaje te koji su također otvoreni za promjene kada to smatraju prikladnim, vrlo su odgovorni tipovi u pogledu svojih osobni rast .
Ljudi otvorenog uma ne boje se promijeniti mišljenje
Ljudi koji olako i bezrazložno mijenjaju mišljenje izazivaju kod nas nepovjerenje. Normalno je, nije lako živjeti s nekim tko nam danas govori jedno, a onda radi drugo s nekim tko do kraja brani niz vrijednosti, a sutradan ih odbacuje i odlučuje se za sasvim suprotne. Ali
Radije mislimo na ta sposobnost koju bismo svi trebali provesti u praksi: promjena usmjerena na omogućavanje ljudskog razvoja. U tom smislu, mogućnost da promijenimo svoje mišljenje o temi, ponašanju ili o predodžbi koju imamo o određenoj osobi često postaje poput vrata koja omogućuju naš najbolji napredak, naša jedina prilika da preuzmemo prikladnije perspektive i pristupe.
Prije nekoliko godina socijalni psiholozi Ian Handley i Dolores Albar objavili su Časopis za osobnost i socijalnu psihologiju jedan zanimljiv studio na naš otpor promjeni naše točke gledišta. Ovo istraživanje ističe nevjerojatno razotkrivajuću činjenicu: ljudi s dobrim samopouzdanjem i koji se osjećaju dobro u sebi imaju otvoreniji um i puno su spremniji na promjene. Također se ne boje promijeniti mišljenje i jasno dati do znanja zašto to čine.
Heuristike koje djeluju kao naš unutarnji glas
Ova činjenica ima veze s onim što su definirali drugi psiholozi kao što su Melissa Finucane i Paul Slovic afektivna heuristika . I odnosno svojim instinktom.
Njihova prtljaga u smislu samospoznaje je toliko napredna da imaju senzor (ili unutarnji glas) koji ih može upozoriti kada neke stvari nisu zgodne ili u kojem trenutku treba odbaciti određene ideale, tvrtke ili koncepte jer stvaraju nesklad, nezadovoljstvo ili nesreću.
Sa svoje strane ljudi koji najviše ne žele promijeniti svoje mišljenje ili pristup koriste sofisticiraniju, ali manje emocionalnu heuristiku. Samo na taj način mogu podići zidove kako bi potkopali sve što se usudi osporiti njihove unaprijed stvorene ideje.
Ako sam išta naučio od života, to je da ne gubim vrijeme pokušavajući promijeniti druge.
-Carmen Martín Gaite-
Pravo na promjenu mišljenja
Imamo pravo promijeniti mišljenje i prestati se diviti nekome, a da se zbog toga ne osjećamo loše. Pa da, naše je pravo da sada volimo taj predmet, tu razonodu ili onu granu znanja koju smo prije kritizirali možda zato što joj nismo imali hrabrosti pristupiti i otkriti sav potencijal koji nam je imala dati.
Ponekad mijenjati svoje mišljenje znači rasti, dopustiti sebi da otvorimo nova vrata, dok zatvaramo druga za sobom kako bismo napredovali s većom kompetencijom i samopouzdanjem. Ništa od toga nije negativno niti nas čini lošijim ljudima, već upravo suprotno.
Rekavši to, u svakom od ovih koraka naprijed postoji činjenica koju ne možemo ostaviti po strani.
Svatko tko se predomisli o nečemu ili nekome, prvo je odradio vježbu samorefleksija . Odnosno, netko je sebi dopustio pribjeći jednoj od onih spomenutih afektivnih heuristika kako bi se prisjetio vlastite suštine, probudio svoje instinkte i svoje emocionalne potrebe.
Stoga nitko ne bi trebao olako unositi promjene ili se predomisliti samo iz hira. Moramo to učiniti sigurno sa sigurnošću da postoje stvari koje više ne treba braniti jer postoje valjanije i zadovoljavajuće alternative.
Razmislimo o tome i prestanimo se toliko bojati malih ili velikih promjena.
