Zamke ega ograničavaju našu sreću ; to je zato što bit našeg bića živi u neprestanom stanju nezadovoljstva i stoga nas otupljuje svojim stalnim zahtjevima, svojim strahovima i svojim lukavstvima; vodi nas u nezdravu ovisnost koja nas tjera u našu zonu udobnosti u kojoj se ništa loše ne može dogoditi. Stoga moramo biti u stanju ne pasti u zamke ega preodgojiti ga kako bi postao onaj izvanredni psihološki element koji oživljava slobodu.
Kada govorimo o ovoj psihološkoj dimenziji često se izgubimo u njenim definicijama. Sigmund Freud definirao je ego kao entitet koji se gotovo svakodnevno suočava s društvenim impulsima i standardima. Ta se struktura također može modelirati na temelju razuma i može naći vlastitu stabilnost kroz rad na sebi. Sada ako se umjesto toga usredotočimo na pristupe istočnjačke filozofije ili one definirane duhovnom dimenzijom (kao što je tok misli definiran od strane kanadskog pisca i govornika Echarta Tollea), stvari se malo mijenjaju.
U ovom slučaju doista ego je bolesna verzija samospoznaje koju privlači magnet koji je sebičnost. Upravo je to unutarnja snaga koju moramo naučiti kontrolirati, odgajati i preusmjeravati.
Koji god od dva pravca mišljenja razmotrili, bio to Freudov pristup ili onaj koji su zacrtale istočnjačke filozofije, postoji zajednička nit, a to je potreba da se ego obrazuje da modificira svoje instinkte i slomi taj nezdravi oklop koji ga pokriva kako bi bio svjetliji, korisniji i usklađeniji s našim osobni rast .
I tako je poznavanje zamki ega svakako polazna točka za razumijevanje dinamike koja ga se tiče. Pogledajmo što su.
Vlastiti ego može postati prepreka našem radu. Ako počnemo vjerovati da smo veliki, upravo to uvjerenje je smrt naše kreativnosti.
-Marina Abramović-
Zamke ega
Ključ blagostanja je ono što potiče samospoznaju i autentičan osjećaj sreća leži u ravnoteži. Prema nekima, da biste to postigli morate svoj ego staviti na dijetu.
Moramo učiniti s egom ono što radimo s našom prehranom. Često upadamo u zamku nezdrave prehrane gdje zasićene masti na kraju uzrokuju upalu i čine nas napuhnutima. Daleko od osjećaja sitosti, nervozna glad raste.
Isto se događa s egom s tjeskobom koju izazivaju pohvale, priznanja, odobravanja ili mogućnost njegovanja lažnog samopoštovanja koje je uvijek gladno. Ona je ta koja se ispuha i na najmanju prijetnju. Moramo izgraditi mišiće, moramo trenirati naše psihološke vrijednosti poniznost odlučnost i psihološka fleksibilnost.ÈStoga je bitno identificirati zamke ega koje se tako često ponavljaju u mnogima od nas.
1. Želim uvijek biti u pravu
Neki ljudi su jednostavno takvi i nije ih briga ako im se prezentira neuljepšana istina. U bilo kojoj okolnosti, trenutku ili stanju tvrde da su uvijek u pravu. Iz tog razloga i kako bi uvijek prevagnule na vagi u svoju korist, ne oklijevaju usvojiti najrazličitije (i štetne) strategije.
Ego u ovakvim okolnostima i unatoč ekscesima ne pomaže nikome. Ovo je zamka koju ne zna svatko prepoznati i ograničiti.
2. Zašto se drugi ne ponašaju onako kako bih ja želio i očekivao?
Na određeni način svi smo osjetili ovaj osjećaj: osjećaj očaja kada vidimo da se ljudi koje poštujemo ne ponašaju ili ne čine ono što bismo očekivali. Zahtjev da se oni koji su dio našeg kruga naklonosti uvijek ponašaju točno onako kako bismo mi željeli jedna je od zamki ega kao i izvor patnje.
Ideal u tim slučajevima je izbjegavanje samouvjetovanja postavljanjem ograničenja vlastitom biću i dopuštanjem drugima da čine isto. Jer poštivanje i čak davanje određene vrijednosti činjenici da se drugi ponašaju prema nečijim načelima i željama također je čin poštovanja i osobnog rasta.
3. Osjećaj trajne nepotpunosti
Da imam veću kuću, bio bih sretan. Kad bih zaradio malo više mogao bih kupiti taj novi komad namještaja te određene marke. Da sam imao partner voljeti me i tretirati me kao kraljicu, moj bi život bio savršen.
Razmišljajući pažljivo o tome nedostatak je aktivan dio našeg društva. Nikada se ne osjećamo potpuni ili zadovoljni. Uvijek nam nešto nedostaje, uvijek podvlačimo taj detalj koji bi nas samo da imamo neizmjerno usrećio. Međutim, kada uspijemo dobiti ono nešto što nam je nedostajalo, zadovoljstvo što smo to dobili ubrzo se sruši i polažemo nade u nešto drugo u drugoj dimenziji u drugoj osobi.
4. Potreba za dobivanjem odobrenja
Svi se moramo osjećati prihvaćenima. Uostalom, krećemo se kroz društvene scenarije u kojima suživot uvijek je protočnije i punije smisla ako prihvaćamo jedni druge. Dakle – kao što smo rekli na početku – ključ leži u ravnoteži. Osjećati se prihvaćenim je u redu, ali opsjednutost time da uvijek imate odobravanje drugih ljudi uopće nije zdrava i stavlja lance na zapešća naše slobode i osobnog ispunjenja.
Ponekad se ego sa svojom potrebom za odobravanjem mora staviti na dijetu; treba smršaviti dovoljno da bi mogao donositi odluke ne pitajući ičije dopuštenje.
Sebičnost je izvor svih nesreća.
-Thomas Carlyle-
5. Osjećam se inferiorno (ili superiorno) u odnosu na druge
Zamke ega se ne manifestiraju samo kroz zlostavljanje kroz taj egoizam onih koji uvijek žele više od onih koji vjeruju da su superiorniji od drugih ili da imaju više potreba od drugih. Čak su i prepreke koje sprječavaju osobni rast dio te skupine osjećaja na koje se odnosi nedostatak .
Osjećaj inferiornosti u odnosu na druge i shvaćanje našeg truda kao uzaludnog dok je ostatak svijeta bolji od nas u gotovo svemu također uzrokuje patnju. I to zato što oni uopće postoje anoreksični ego; razboljevaju nam um, ograničavaju nas i pretvaraju u izblijedjele sjene.
Stoga nikad ne škodi zapamtiti da integritet osobe pretpostavlja ego koji je sposoban zaštititi se bez upadanja u zamku ekscesa. Govorimo o samopoštovanju usmjerenom na snažno ja koje zna kako cijeniti sebe, ali koje također poštuje druge.
Zamke ega su zasjede u kojima često gubimo dio svog dostojanstva i samopoštovanja. Ego je onaj mali čovjek koji živi u nama i koji nas voli trovati beskorisnim zahtjevima uz stalnu buku koju stvara Želim ovo Nedostaje mi ovo Ne mogu podnijeti ovo Mrzim ovo drugo.
Naučimo ušutkati taj dosadni glas i doći ćemo korak po korak do prepoznavanja njegovih strategija kako bismo ispravili dinamiku svog ega i usmjerili je u svoju korist. Ego nikada ne bi trebao biti prepreka; trebao bi biti skroman, mudar i usredotočen saveznik koji nam pomaže da svakim danom rastemo sve više.
