Postavite stol. Prazne stolice. Prekinuti odnosi. Razdvojene obitelji. Božić, razdoblje radosti i okupljanja, prožet je nostalgijom, tugom, tjeskobom i nesrećom. Bezbrižnost tipična za ove datume više ne postoji. Više ne opažamo radost iz naše stolice.
Ne više. Božić više nije ono svjetlo koje uvijek gori jer netko nedostaje jer sve se mijenja kako godine prolaze i gubimo onu prekrasnu emociju koja nas je obuzela kao djecu, napuštamo nevinost koja nas je tjerala da cijenimo svaki najmanji detalj. I najbeskonačnija banalnost bila je puna žive magije koju nam sada ogorčenost i izostanci ne daju vidjeti.
Zašto nas tuga obuzima u ovim trenucima? Kad se bliže blagdani i pripreme, pokloni, dekoracije i biranje jelovnika počnu dobivati svoje i sjećanja lete i slijeću u naše misli. Ne možemo to izbjeći. Evokativna snaga Božića čini da više uočavamo izostanke, one namjerno odlučene i one koji se događaju.
Koliko nas je 24.? A 25.? tko dolazi A gdje ja stojim?
Koliko nas je 24.? A 25.? tko dolazi A gdje da sjedim? Ova se pitanja neizbježno javljaju u prisustvu praznih stolica koje odgovaraju osobama koje su se odselile ili umrle. Sjećanja na proživljena vremena u vremenima koja se sada čine sretnijima, ispunjenijima, više našima u odnosu na ova koja tek dolaze i sadašnja.
Ljudi koji su daleko, oni koje je život izveo na drugi put, oni koji su izabrali da ih nema, oni koji su se zamjerili, oni koje je odveo smrt . One prazne stolice u kojima nitko fizički ne sjedi na ove datume prate nas da prenesemo patnju u sadašnji trenutak.
Patnja koju je svakodnevica života anestezirala i uspavala. Prazne stolice bole pune nam oči suzama ispunjavaju nam dušu bolom i skrivenim zagrljajima koji ostaju bez tijela za koje bi se uhvatili.
Naravno da bole. Ali u praznim stolicama postoji prostor za zagrliti, prihvatiti i imenovati bez straha jer možemo plakati odsutnost ali zauzete stolice zaslužuju naš osmijeh.
Nije potrebno prisiljavati se da budemo veseli, ali dobro je tražiti stanje mira i smirenosti. Strah, tjeskoba i tuga nisu vječni čak i ako nas plaše.
Prazne stolice: Božić je kontradikcija
Božić je prava kontradikcija. Čarolija nastala dijeljenjem dobrih trenutaka u snažnom je sukobu s patnjom uzrokovanom odsutnostima od želje da se ponovo vidi umrla osoba od grižnje savjesti zbog prazne stolice po izboru ili zbog svađe uspjehe tijekom godina.
U tom smislu vrlo je važno da prisutni govore prirodno i dopuste ovom osjećaju da izađe iz srca. Inače će sjena prazne stolice svakoga zaraziti kontradiktornim stanjem duha i stvorit će se atmosfera neizgovorenih riječi.
Ne možemo spriječiti da neke stolice ostanu prazne, ali moramo zapamtiti da postoje i zauzete stolice pune prisutnosti i ljubavi. Vjerojatno se zbog svih zauzetih stolica ne osjećamo dobro, ali to ne bi trebalo oduzeti važnost onih drugih zbog kojih se osjećamo dobro. Moramo zapamtiti da će nas prije ili kasnije život odvojiti od stolica koje danas toliko volimo.
U ovim blagdanima koje jedni čekaju, a drugi odbijaju, moramo nazdraviti za sve što imamo. Jer uvijek je dobro podići čaše i biti zahvalan što je naš Srce još uvijek tuče. Dajmo mir zauzetim stolicama i prisjetimo se lijepih vremena kada su prazne stolice još bile s nama.
Sada vam samo preostaje poželjeti prekrasne blagdane pune radosti i sreće. Sretan Božić!
