Na kraju ne znajući kako taj dan stiže. Nešto u nama se budi da nam kaže da više nismo dovoljno stari da žalimo zbog polovičnih zagrljaja, polovičnih namjera i noći bez mjeseca. . Na kraju dolazi ona faza u kojoj strahovi nestaju i granice više nemaju priliku stvarati ponore pred nama.
Jorge Luis Borges u epilogu Tutti le opere kaže da su ljudi njihova prošlost, njihova krv, pročitane knjige i drugi ljudi koje poznaju. No ovom popisu moramo dodati i sve ono što u to vrijeme nije bilo moguće. Ljudi su i oni prazni, ti neuspjeli pokušaji koji su uključivali jako teško žaljenje teže od grešaka činovnici.
Neuspjeh je prilika da se počne iznova s više inteligencije.
(Henry Ford)
Uvjeravati sebe da vlakovi uvijek prolaze za one koji znaju čekati je tužna iluzija, otrcana fraza koja se često spominje u knjigama za samopomoć. Postoje događaji koji su imali svoj trenutak, svoju čarobnu priliku koja je nestala kao dim iz otvorenog prozora. Neće se ponoviti. Međutim, svako jutro otvaraju se nova vrata, propuštajući hladnije vjetrove i čistije prostore kojima treba pristupiti s novim stavom.
Prije nego si kažemo fraze poput u mojim godinama to se više ne može dogoditi ili te stvari više nisu za mene, moramo se moći odvojiti od ove tužne melonkolija oporaviti se od gladi, želje i užitka življenja punih ruku i gorućeg srca.
Žaljenje nas gura iz naše zone udobnosti
Više nismo stvoreni da žalimo ili da divno more u sebi pokazujemo ljudima koji ne znaju plivati i koji ne razumiju jezik naših valova. Dođe vrijeme kada mrzimo zvuk rutinski jer umjesto da nam daje sigurnost ono nam se čini kao tužna zima koju nikad ne smijeni proljeće a još manje inspirativne ljetne noći.
Dob upisana na našoj osobnoj iskaznici nije važna: u našem je srcu prava mladost koja teži novim iskustvima i novim stvarima okusi . Želimo nešto učiniti, ali kako možemo dati oblik ovoj vitalnoj potrebi? Kako prijeći granicu naše svakodnevice? Možda se čini kontradiktornim, ali često svoju nelagodu ili nemir možemo učiniti pravim saveznicima kako bismo otišli izvan naših sigurnih zona.
Mnogi od vas možda misle da je izraz zona udobnosti relikt motivacijske psihologije iz 1980-ih o kojoj je napisano toliko knjiga. Međutim, te studije koje su počele provjeravati razinu temperature okoline u kojoj se osoba osjeća ugodno, pokazale su još zanimljiviju činjenicu: Ljudska bića su programirana da traže neutralne prostore u kojima se osjećaju sigurno.
Međutim, ta ih sigurnost ne dovodi uvijek do toga da budu produktivniji ili sretniji: u određenim se prilikama pojavljuju nove vitalne potrebe.
Shvaćanje da su naše zone udobnosti postale male tjera nas da prijeđemo granicu svog straha u potrazi za novim prilikama . Jer ponekad je prihvaćanje naših tjeskoba i bolesti jedini način
Krugovi našeg života i nove mogućnosti
Vizualizirajte prošlost svog života na trenutak. Vjerojatno ste zamislili ravnu liniju: iza vas ostaje prošlost sa svime što ste propustili, neuspjelim pokušajima i nikad istraženim stazama. S druge strane, pred nosom, pred vama, otvara se vaša budućnost u kojoj se naziru sve gore navedene prilike za napredak.
Pa, u stvarnosti ne biste trebali ovako razmišljati o svom životu: idealno je vizualizirati ga pomoću krugova. Peter Stange, poznati znanstvenik i sistemski inženjer definira naš svijet i naše postojanje kao prekrasan mehanizam međusobno povezanih krugova. Gotovo kao da je bio a mandala . To su ciklusi koji počinju i završavaju i koji se isprepliću jedan s drugim na apsolutno prekrasan način. Razmišljanje o svom životu na ovaj način poziva vas da razmislite o nekoliko pitanja.
Prva ideja koju biste trebali izvući iz ove slike je da su prilike propuštene jučer, pogreške i neuspješni pokušaji iz prošlosti dio ciklusa koji je već završio. Vidjeti da u ovom ciklusu postoji početak i kraj tjera vas da započnete novi s više čvrstoće mudrost i nada.
U ovoj trenutnoj fazi sve je moguće: to je otvoreni krug u kojem ste prijemčivi za sve oko sebe. Prilika je mnogo i sada znate da više nećete žaliti. Sve proživljeno u prošlosti ne ostaje iza vas, već vas obavija da vam posluži kao orijentir da vas podsjeti koja vrata ne zaslužuju biti otvorena i koje granice možete prijeći potpuno mirni.
U konačnici, život je konstrukcija prekrasne mandale u kojoj je sve u pokretu. Sada ćeš ti biti ta koja će birati boje, ti ćeš biti ta koja više neće žaliti, ti ćeš biti ta koja će stvarati tvoju toliko sanjanu i željenu sreću.
