U ljubavi se računa srce i vrijednosti, jedino što je stvarno važno je ono što par želi, a ne što drugi misle. Nikoga ne treba zanimati ako je razlika u godinama velika ako jedno od njih dvoje dolazi iz Malija, a drugo iz Poljske ako je ona visoka, a on nizak ako je mršav, a ona nije... Jer ljubav ne poznaje veličine i nema vremena za poglede onih koji sude.
Suočimo se s tim živimo u društvenoj stvarnosti u kojoj je dosadno ono što je drugačije u kojoj se instantno ukazuje na svakoga tko se usudi razbiti kalup ili ono što se smatra normalnim ili poželjnim. Oblikuje nas društvo koje još uvijek potajno šapuće kada je žena u paru starija. Živimo u svijetu u kojem ovu sretnu i nasmijanu mladu ženu koja drži za ruku puno starijeg muškarca odmah kritiziraju jer ni približno ne osjeća ljubav i samo se krije u srcu interes .
Ljubav nije gledanje jedno u drugo nego zajedničko gledanje u istom smjeru
-Antoine de Saint-Exúpery-
Nije svatko u stanju shvatiti da ovo dvoje ljudi koji hodaju držeći se za ruke osjećaju samo sreću za razliku od onih koji im ogovaraju iza leđa (jer obično nemaju hrabrosti to činiti direktno pred njima). Nema veze što je jedan visok, a drugi nizak, što su istog spola ili što jedan ima 100 kg, a drugi pola ono... Ovaj par hoda ulicom kao ledolomac u Sjevernom moru konvencionalnosti ostavljajući santu leda bogova na svojoj strani predrasude .
Ili bi barem tako trebalo biti.
Hrabra ljubav, ljubav koja ne mari za predrasude
Mildred i Richard Loving ludo su se zaljubili kad je njoj bilo jedanaest, a njemu sedamnaest godina. Bez sumnje su bili vrlo mladi, ali ovo definitivno nije bio najveći od njih problema . Bilo je to 1950-ih u Virginiji i bila je kći Afroamerikanca i Indijanca iz plemena rappahannock.
Richard je, s druge strane, bio europskog podrijetla . U to vrijeme vladao je Zakon o rasnom integritetu sramotni zakon koji je napravio društvenu razliku između bijelaca i obojenih zabranjujući brak između dviju skupina. Ako se to dogodi, postojale su samo dvije mogućnosti: zatvor ili protjerivanje iz Sjedinjenih Država.
Ipak, ništa od toga nije moglo zaustaviti ljubav našeg para. Godine 1958., kada je Mildred napunila 18 godina, odlučili su se vjenčati. Međutim godinu dana kasnije kada je ostala POSTAJNICA susjed ih je prijavio i njih dvoje su razdvojeni. Richard Loving je stavljen u zatvor. Godine 1964 Mildred Loving, ogorčena situacijom, odlučila je napisati dirljivo i hrabro pismo Robertu Kennedyju koji ju je doveo u kontakt s
Tri godine kasnije, 1967., slučaj Loving postao je prekretnica u trijumfu društvenih prava. Vrhovni sud presudio je da sloboda izbora braka ne može biti ograničena rasnom diskriminacijom koja izaziva mržnju
Ako postoji jedan aspekt koji Ono što nas svakako čudi u ovoj priči je da datira tek pedeset godina unatrag te da su napredak na tom području kao i za legalizaciju istospolnih brakova ciljevi koji su tako teško ostvarivi i imaju krajnje dramatične priče iza sebe.
Zapravo, to pokazuju mnoge studije Međurasni i homoseksualni parovi su ti koji i dalje trpe najviše predrasuda izgled
Ljubav ne poznaje veličine: srce čini razlike u vezi nevidljivima
Ljubav je mnogo više od onoga što nam je rekao Antoine de Saint-Exúpery Mali princ . Ne radi se samo o tome da oboje gledaju u istom smjeru postoji i potreba da se svaki dan pogledamo u oči kako bismo podstakli savjest kao par ulagati u ono što je poznato kao četiri C koja definiraju snažan i sretan emocionalni odnos: kompromis, suradnja, komunikacija i dijeljenje – ili intimnost.
Kroz te dimenzije par pronalazi snagu da postigne onu brzinu krstarenja kojom može srušiti društvene barijere kritike i predrasuda. Jer jedna stvar stvarno tragično da ćemo žaliti kada dođe vrijeme da napustimo ovaj svijet nije bilo hrabar to nije voljeti kada smo mogli i trebali kada smo imali priliku koja se rijetko vraća.
Srce mora biti hrabro i učiniti okolne razlike i kritike nevidljivima. Nikada više nećemo biti prestari da bismo voljeli unatoč tome što nam djeca govore: u tvojim godinama nema smisla. Nećemo dopustiti da dječak ili djevojčica iz naše škole ili fakulteta izmaknu samo zato što naši prijatelji kažu: čudan je, debeo je, nije za tebe.
Samo mi znamo što je dobro za naše srce i što nam grije kožu što štiti našu dušu i što daje glazbu našoj Nasmiješila sam se . Napredujemo u ovom društvu držeći svoju ljubav za ruku kao ledolomac u moru licemjerja kao šareni zmajevi kojima ne treba vjetar da polete...
