Kronični umor: simptomi i liječenje

Slučajevi kroničnog umora iz dana u dan sve su veći. THE' encefalomielite mialgica Sindrom kroničnog umora je bolest s više nepoznanica nego odgovora, sustavno i iscrpljujuće stanje koje oduzima sve naše resurse, ugrožavajući naše zdravlje. Njegov utjecaj je toliko snažan da može pojesti svu našu motivaciju, izolirajući nas od svijeta, čak i od ljudi koje najviše volimo.

Oni koji pate od sindroma kroničnog umora tvrde da naziv koji opisuje ovu stvarnost – tako složenu – ne može biti jednostavniji ili manje prikladni. To je više od običnog umora, to je umor koji hvata i imobilizira; to je stanje koje nadilazi običnu iscrpljenost sam imunološki sustav je oslabljen, može doći do gubitka pamćenja i hipotenzije razdražljivost …

Svi smo to osjetili

Drugi aspekt koji pacijenti koji pate od kroničnog umora navode je da se osjećaju ostavljenima po strani od strane medicinske zajednice i znanstvene zajednice općenito. Ranjivost, loše osjećanje, nemogućnost pronalaženja adekvatnih tretmana niti snage za izvođenje s energijom i optimizam svakodnevne aktivnosti faktori su koji još više iscrpljuju čovjeka u svakom smislu, ali prije svega na psihičkoj razini.

Do danas, podrijetlo bolesti još nije jasno. Zbog toga mnogi bolešću smatraju bolest koja nas čini manje produktivnima na poslu, tjera nas na bolovanje i sprječava nas da normalno uživamo u međuljudskim odnosima ili slobodnom vremenu...

Kronični umor: što je to točno?

Javlja se umor i malaksalost. Na primjer, svi znamo što znači srušiti se na sofu nakon napornog dana Raditi ili poseban fizički napor. Sve što nam treba je lijepo kupanje i nekoliko sati pravilnog odmora kako bismo povratili snagu i vratili se u punu formu. Dobro ima ljudi koji se probude već iscrpljeni, ravnodušni prema prolasku dana i noći jer njihov umor ne prolazi, imaju i druge simptome:

• Nedostatak energije.
• Osjećaj ekstremne težine u tijelu i ekstremitetima.
• Veća osjetljivost na prehlade ili infekcije: imunološki sustav je oslabljen.
• Nedostatak motivacije.
• Problemi s koncentracijom i blagi problemi sa memorija .
• Apatija i loše raspoloženje.
• Nedostatak seksualne želje.
• Poteškoće s dubokim, okrepljujućim snom.
• Česti bolovi u mišićima grlobolja bolovi u zglobovima glavobolja…
• Percipirani napor da se obavi bilo koji zadatak čini se ekstremnim.

Svi ovi simptomi češće se javljaju kod žena u dobi od 40 do 50 godina.

Zašto patim od kroničnog umora?

Ovo je prvo pitanje pacijenta s dijagnozom sindroma kroničnog umora. Zašto ja? Jesam li učinio nešto posebno? Pa prije svega moramo imati na umu da u današnje vrijeme odlučujući uzrok tome još nije točno poznat patologija .

Istraživači kažu da možda ima virusno podrijetloi koji utječe na imunološki sustav, oslabljujući ga. Međutim, virusne infekcije poput one uzrokovane Epstein-Barrovim virusom, ljudskim herpesvirusom 6 i mnogim drugim nisu pokazale nikakvu povezanost s ovim stanjem.

• Jedan element koji je danas jasan i dokazan je da neki ljudi genetski su predisponirani za razvoj oblika kroničnog umora.

• Još jedan aspekt koji se često ističe je taj može se odnositi na stres pa čak i neki oblici depresije . Ipak, najzanimljiviji aspekt u vezi s tim je da kada pacijent uspije kontrolirati stanje stresa ili čak prevladati depresiju, čini se da kronični umor ne nestaje.

U nekim fazama poremećaj se smanjuje ili potpuno nestaje, a da razlozi nisu jasni. Međutim, nakon nekoliko tjedana ili mjeseci vraća se.

Postoji li liječenje kroničnog umora?

Čimbenik koji osjećaju i pacijenti i stručnjaci to je lakoća s kojom se prave pogreške dijagnoza . Ponekad je kronični umor simptom neke druge psihičke bolesti kao što je bipolarni poremećaj. Ponekad je ovo iscrpljujuće fizičko i mentalno stanje sekundarni učinak uzimanja određenih lijekova.

Da bi se dijagnosticirao sindrom kroničnog umora, moraju se pojaviti mnogi čimbenici, kao što je patnja više od šest uzastopnih mjeseci od stanja ekstremnog umora praćenog nesanicom, bolovima u mišićima i apatijom.

Nakon postavljanja dijagnoze koja isključuje daljnje patologije, pacijentu se ne propisuje farmakološko liječenje nego revizija njegove prehrane: smanjenje konzumacije namirnica koje uzrokuju upalu te povećanje doza magnezija i omega 3 i 6 masnih kiselina može se pokazati kao pozitivna strategija.

Nakon što se utvrdi da se radi o kroničnom zdravstvenom stanju, cilj je maksimizirati kvalitetu života bolesnika. Terapijska podrška kao što je Pomnost ili terapije poput kognitivno-bihevioralne pomažu pacijentu da bolje dočeka dan.

U konačnici se može računati na dobra grupa podrške za razgovor i da je podrška u najsloženijim trenucima, kao i odabir aktivnosti poput joge, plesa, plivanja ili čak akupunkture može nam pomoći da vratimo motivaciju i dio one energije koju nam ovo stanje nemilosrdno oduzima.