Istina je da naše pamćenje
Ova metafora u biti govori to ono što je navedeno a nije napisano ili potpisano ima veliku težinu onih što padaju s drveća u jesen. Možda je tako na pravnom planu ali na osobnom to nikako ne ide tako.
Hoće li održati riječ?
Kao što smo rekli na početku, imamo pamćenje koje ponekad zakaže, ali na kraju ga imamo memorija . U njemu su pohranjena osobna obećanja koja preuzimamo na sebe i kojima drugi svjedoče. Kad nam sestra kaže da će danas doći po našu djecu, ne potpisuje nikakav pravni dokument koji to potvrđuje, jednostavno to kaže. On nam daje svoju riječ koju potpisuje njegov identitet.
Tako ona sama ostaje vezana za svoju riječ. Nešto što bi u teoriji u međuljudskim odnosima trebalo težiti više od škrabotina kao potvrđivanje . S druge strane, vjerovat ćemo ovoj riječi na temelju toga koliko je puta održana u prošlosti, a posebno ćemo uzeti u obzir one koje su podrazumijevale određenu cijenu za osobu koja nam je dala riječ.
To znači da ako znamo da naša sestra nema planova danas poslijepodne i da vjerojatno ne postoji mogućnost da će
U suprotnom, ako živite daleko i znamo da danas poslijepodne morate raditi nešto što volite i što može smetati vremenu, obratit ćemo se vremenima za koja se sjećamo da smo preuzeli obvezu koja je za vas bila skupa. Na taj ćemo način pomoću njih procijeniti hoće li ili neće ispuniti obvezu.
Za ovu procjenu također ćemo procijeniti drugi faktori kao što su . Možda me voli djece a trenutke u društvu unučadi vidi kao priliku za veselje i zabavu. To će sigurno smanjiti procijenjeni trošak ako ga ima. Suprotno tome, povećat će se ako ne uživa u društvu svojih unuka i umjesto toga se čini da pati od toga.
Na kraju treba reći da povećanje troškova ne mora nužno povećati vjerojatnost da će netko prekršiti svoju riječ . Postoje neki ljudi koji se iz različitih razloga tako pojavljuju
Riječi koje bole riječi koje daju snagu
Ima još riječi koje nam vjetar teško može oteti iz sjećanja, a to su one koje su nam rekli ljudi koje cijenimo i koji su nas duboko povrijedili . Možda su ih izgovorili u trenutku frustracije i onda shvatili da ih ne osjećaju, ali nije ih tako lako izbrisati iz sjećanja kao što ih vjetar može odnijeti list polako pada sa stabla.
Problem je u tome što te riječi ostaju zabilježene zajedno s dubokim emocionalnim znakom i naše pamćenje nije naviknuto zaboraviti ono što uzrokuje duboke brazde. Postoji jedna iznimka: ta činjenica nadilazi našu sposobnost emocionalne asimilacije i prekriva sjećanje disocijativnom amnezijom.
Međutim, čak i u prisustvu ovog oblika amnezije, osoba može pokazati osjećaje odbačenosti prema onima koji su je povrijedili čak i ako ne mogu objasniti zašto. Riječi koje izgovaramo nisu dakle bezazleni elementi bačeni u vjetar i ispisani olovkama koje se lako brišu. Sve suprotno su elementi utjecaja koji mogu biti neizbrisivi.
Na kraju, dobro je istaknuti još jednu važnu činjenicu, makar se radilo o temi koja bi se mogla obraditi u cijeloj knjizi. The uvjetni otpust koje primamo utječu na nas ali i na ono što govorimo . Kao što smo govorili o dubokoj boli koju uzrokuju riječi koje čujemo, čak i one koje izgovorimo mogu izazvati vrlo intenzivne osjećaje poput krivnje (negativno) ili ponosa (pozitivno). Da riječi ne oduzmu vjetar. Neki čak niti uragan.
