Svatko od nas ima razne knjige ili filmove kojih se s posebnom radošću sjeća i koji su na neki način obilježili naše djetinjstvo. Danas želimo razgovarati s vama o Beskrajnoj priči. Čitajući ga ponovno, to možete shvatiti to je knjiga koja odražava depresiju iz djetinjstva a koja za protagonista ima ništavilo.
Kroz ništavilo kao metafora za gubitak mašte i gubitak nevinosti u svijetu odraslih ova nam priča pomaže da shvatimo da odrastanje ne znači nužno i prestanak sanjanja.
Iz tog razloga ništavilo se može promatrati kao neobičan način objašnjavanja djece što je depresija. Ali to nije jedini način koji se koristi u knjizi i filmu. Upozoravamo naše čitatelje da će se od ovog trenutka članak baviti aspektima knjige i filma te stoga sadrži spojlere.
Močvare tuge
Bastian, protagonist knjige, dijete je koje duboko pati zbog nestanka svoje majke.
Jedini način da pobjegne iz tog strašnog svijeta je da upotrijebi svoju maštu. život Smiriti. Život kojim je Bastian živio dok mu je majka još bila tamo
Ništavilo je ta strašna praznina koja raste sve više i više, čineći izgubljeno većim. Ništavilo uništava sve. To je ništavilo jer se ničim drugim ne može zamijeniti, to je samo bol. Samo najhrabriji ratnik u Kraljevstvu fantazije može se boriti protiv ništavila: Atreyu. U tu svrhu putuje po cijelom kraljevstvu dok ne pronađe odgovor u močvarama tuge.
Močvare tuge posljednje su odredište, posljednja nada. Ovdje se nalazi Morla, najmudrije biće u Fantaziji, ali močvare su velika opasnost jer oni koji ih prijeđu riskiraju da budu prožeti tuga : ako se to dogodi malo po malo on tone u mutnu vodu.
Ovdje je prekrasna metafora ekstrapolirana iz dijaloga između Bastiana i Morle: ne dopustite da vas ponese tuga, potonut će vas; moraš se nastaviti boriti protiv nedaća. Koliko god se loše osjećali, nemojte odustati inače ćete potonuti. I iznad svega, nemojte se zanositi onima koji ne posjeduju radost mladosti i ne zastaju da razmišljaju o tome.
Ništavilo kao unutarnji pakao
Tada ništavilo i tama poprimaju oblik, pretvarajući se u vuka zvanog Mork. Vuk koji progoni Atreyua kako bi ga spriječio da ispuni svoju misiju. Vuk koji se pojavljuje samo u trenucima kada je Atreyu izgubio svaku nadu.
Tako se ništavilo prikazuje kao unutarnji pakao protagonista.
I ne može se boriti protiv ničega jer ne zna kako prijeći granice Fantazije i priopćiti onima izvan odraslih što mu stvarno treba. Jer suočiti se sa stvarnom boli kao odrasli vrlo je komplicirano za dijete i zato ono stvara svoj vlastiti svemir.
Malo nade može promijeniti sve
– Fantazija se može ponovno probuditi iz tvojih snova ako želiš Bastiana.
– Koliko želja mogu zaželjeti?
– Svi koje želite. I što više želja izrazite, Fantasy će postati veći.
-Stvarno?
– Probaj.-Priča bez kraja-
Na kraju kada ništa neće odnijeti sve Bastian shvaća da je on protagonist svoje priče. Shvaća da je bio tužan što je nakon majčine smrti upravo on potonuo u močvare tuge. On sam je izgubio svoj čudesni svijet, a odrasli, njegov otac i vlasnik knjižare nisu ga htjeli poslušati i poput Morle tražili su od njega da prestane biti dijete i upotrijebi svoju maštu da dosegne svijet odraslih.
Ali zadržao je trunku nade i zahvaljujući tom ništavilu nije mu mogao oduzeti cijeli svijet. Nisu djeca ta koja ne razumiju svijet odraslih, nego mi odrasli koji ne razumijemo svijet djece. Potonji nas svojim igrama i pričama kroz svoju maštu približavaju unutarnjem svemiru i to čini dječju psihologiju i projektivne tehnike vrlo važnima.
Fantazija je za to važna jer zahvaljujući njoj
