Ovaj Daniel Blake (2016.) britanski je film redatelja Kena Loacha s glavnim glumcima Daveom Johnsom i Hayley Squires u glavnim ulogama. Redatelj Loach ističe se filmografijom koju karakteriziraju socijalne drame i sirovi realizam s ideološkim prizvukom.
Loachov film hrani se stvarnošću i koristi audiovizualna sredstva s vrlo specifičnom svrhom: osuditi nejednakosti suvremenog društva i posljedice napretka koje mediji ne pokazuju.
Početkom 20. stoljeća ratovi i revolucije velika depresija itd. osmislili su scenarije koji su osvojili sve naslovnice novina. Redatelji su tako počeli usmjerite pozornost na stvarnost i crpite inspiraciju iz novina .
Realistička kinematografija sastoji se od različitih nijansi, bliža je dokumentarnom filmu iu svakoj je zemlji dobila različite konotacije. U Francuskoj se, primjerice, ističe Jean Renoir, au Italiji s neorealizmom, kinematografija će imati korijene u poslijeratnom razdoblju u razorenoj zemlji koja nam je dala jedan od najzanimljivijih pokreta u povijesti kinematografije.
Prikazivanje stvarnosti onakvom kakva jest bez šminke ili ukrasa jednostavno slikanjem društva određenog doba i određenih mjesta. Loach slijedi korake drugih realističkih autora i koristi svoj film da pokrene ideološki input i pozove na razmišljanje o svijetu oko nas.
Naturalistička britanska kinematografija koja nam je dala naslove kao što su Riff Raff (1990) Vjetar koji trese Ječam (2006) ili o čemu je ovaj članak
Ja Daniel Blake: druga strana Europe
Europa, stari kontinent, prostor je koji ugošćuje veliku raznolikost zemalja, mnoštvo identiteta i kultura. Mjesto osvajača povijesti, bogatstva ali i rata i stradanja. Idealizirano mjesto gdje eurocentrizam ponekad nas sprječava da vidimo izvan naših granica, pa čak i da dosegnemo stvarnosti koje se oblikuju unutar tih granica.
Europa je sinonim za kulturu napretka starog i novog; kontinent pun mogućnosti... ili se barem tako čini.
Kao Daniel Blake to je priča o običnom čovjeku o onom koji se ne izdvaja od susjeda o čovjeku koji svaki dan odlazi u zaradu za život.
A iza običnog čovjeka krije se prosvjed, oštra kritika upućena vladama, administraciji i onima koji bi nas trebali štititi, a koji to nažalost ne čine. Budite produktivni i potrošači : ovo je ono što je potrebno; ljudi koji su spremni učiniti sve za tvrtku koji nikad ne obolijevaju koji nemaju veze.
Što se dogodi kada se svijet toliko promijeni u kratkom vremenu? Što se događa s onima koji su stariji od 50 godina i nađu se bez posla i više nisu zdravi?
Ipak, za državu njegova bolest nije dovoljno ozbiljna da bi ga onemogućila za rad i stoga se nalazi u potrazi za poslom. U gustom spletu birokratskih zavrzlama Blake će upoznati Katie, mladu nezaposlenu majku koja jedva može prehraniti svoju djecu. Tehnološki napredak i izuzetno kruta država ponovno će otežati živote likovima.
Stvarnost i ono što je uobičajeno
Danielova i Katiena situacija nije najčešća, ali nisu ni izolirani slučajevi. Loach želi pokazati najgoru stranu društva u kojem se današnji čovjek s poslom i kućom često nalazi stanje siromaštva . I tu leži čar filma u razmišljanju da bi se to moglo dogoditi bilo kome od nas svi smo mi Daniel Blake u određenom smislu.
Raditi i plaćati porez kupiti kuću imati pun frižider: kad ostarimo zauzvrat ćemo dobiti mirovinu. Sve je to normalno, uzimamo zdravo za gotovo barem dok imamo posao. Kao građani imamo posebne dužnosti prema državi što nam zauzvrat nudi duševni mir i stabilnost.
Država nas treba i mi trebamo državu. Za sada se sve ovo čini kao više nego poštena razmjena. Ali što se događa kada izgubimo posao i svejedno smo prisiljeni izvršavati svoje dužnosti kao građani? Kako možemo platiti kuću ako ne možemo imati pun frižider? Zagušljiva situacija koja tjera Loacha da se prijavi.
Daniel Blake bit će prisiljen suočiti se s ogorčenom birokracijom i morat će se boriti da se izvuče iz situacije iz koje je bio shrvan . Nalazi se u pravoj slijepoj ulici u slijepoj ulici iz koje je gotovo nemoguće pobjeći; zdravlje ga sprječava da radi ali bez rada neće moći preživjeti u društvu u kojem se zapravo sve kupuje novcem.
Film prati pakao modernog grada predgrađa pučkih kuhinja i marginalizacije u kojoj se neki ljudi nalaze. I u ovom slučaju, daleko od želje za slikanjem stereotipa o manjinama, redatelj portretira prosječnog čovjeka, Britanca kojeg je bogatstvo, čini se, napustilo.
Ovdje polazeći od normalnosti imena osobe na koju se odnosi naslov filma čini nas sudionicima patnje i navodi nas na razmišljanje o vlastitoj ulozi u društvu.
Daniel Blake pravi lik
Njegovo ime, to ime koje otkrivamo već iz naslova, to ime tako stvarno i tako uobičajeno Daniel Blake ključna je točka pritužbe on je žrtva vlasti. Žrtva koja bi mogla biti naš otac, naš djed, naš ujak ili čak mi sami. Daniel Blake je muškarac u 50-ima rođen u 20. stoljeću kada pametni telefoni još nisu postojali, a riječ internet bila nepoznata.
Svijet je napravio velike korake, riješio se papira i zamijenio ga monitorima. Daniel je ostavljen i ne može koristiti računalo i nitko ga ne može spasiti. Ako ne ispuni formulare, neće moći izaći iz svog zatvora, ali digitalni jaz nema pojma o očaju. Zlo utjelovljuje vlast, žrtve su građani koju nije mogao (niti želio) zaštititi.
U središtu pritužbe bit će nam svima poznata panorama suvremeni gradovi ja sam super mjesto u kojoj obični građani trpe okrutnost svojih vlada. Portret ravnodušnog službenika koji radi svoj posao jer nema alternative; čovjek zapeo u svijetu nezaposlenosti, bolesti i siromaštva. Sve je to filmu donijelo odobravanje javnosti i kritike te Zlatnu palmu na prestižnom filmskom festivalu u Cannesu.
Ukratko, promišljanje na koje nas vodi nikad ne graniči s ravnodušnošću: svi možemo biti Daniel Blake. Svi smo mi nehotice dio sustava koji je slijep i gluh za naše potrebe i koji nas neće oklijevati napustiti onog trenutka kada više nismo korisni bez obzira na razloge.
Nema interesa za sredovječne muškarce s bolestima, samohrane majke, osobne prepreke ili privatni život. Jedino što je važno je biti produktivan. Ako ne ostanete na površini, izgubljeni ste; ako zaostanete, bit će teško krenuti iznova.
Sumorna situacija možda previše obeshrabrujuće, ali stvarno ; napravljen od pravog imena i pravog identiteta. Ovo je portret koji Loach slika Kao Daniel Blake.
Ja, Daniel Blake, zahtijevam datum svoje žalbe prije nego što umrem od gladi.
-Daniel Blake-
