
Mnogi ljudi koji se obrate psihologu žele promijeniti svoju situaciju trajne nelagode, a da pritom ne promijene sebe. Zapravo, veći dio početnog otpora prema psihoterapiji od strane pacijenata odnosi se na strah od prihvaćanja onoga što se stvarno događa. Zanimljiv aspekt jer većina uspješnih promjena zahtijeva precizno prepoznavanje
Previše ljudi precjenjuje ono što nisu i podcjenjuje ono što jesu . Dio njihove boli proizvodi svijet u kojem sebe procjenjuju. S druge strane, moramo misliti da nas bol može učiniti osjetljivima i ratobornima .
Naše interpretacije povezane s našim emocionalnim reakcijama dovode nas do toga da patimo i dolazimo u sukob sa samim sobom. U konačnici, mi smo sami uzrok - ili barem suučesnici - vlastite patnje .

Odabir usvajanja stava otpora u mnogim će nas prilikama spriječiti razumijevanje problema poboljšati sami, a da ne moraju zauzeti proaktivan stav. Nadaju se da će biti nagrađeni, a da ni na koji način ne promijene svoje ponašanje koje je uzrokovalo problem.
Sreća može postojati samo u prihvaćanju. Kada prihvatite transformirate se.
Mir dolazi iznutra, ne tražite ga drugdje
Mnogi pacijenti koji dolaze u psihološku ordinaciju fokus svojih pritužbi stavljaju na vanjske čimbenike koje je teško kontrolirati. Velik dio taj se očaj također javlja i održava jer se fiksiramo na njega .
Kada nismo sposobni regulirati svoje raspoloženje lako okrivljujemo druge za svoju emocionalnu nevolju. Optužujući druge svoje emocije prepuštamo u ruke trećih osoba.
Nitko ne bi svjesno dostavio u vezi
Unutarnje promjene prethode vanjskim
Kada se naša uvjerenja uspoređuju s uvjerenjima drugih ljudi ili s okolnostima koje odstupaju od našeg načina gledanja na stvari, obično se susrećemo s psihičkom nelagodom. Započinjanje procesa osobnog proboja pomoći će nam da se usredotočimo na sebe i to će nas udaljiti od žrtve, ogorčenja i rezignacije.
Iskrenost prema sebi može biti vrlo bolna u početku, ali dugoročno je duboko katarzična . Omogućuje nam da se suočimo s istinom o tome tko smo i kako se odnosimo prema svom unutarnjem svijetu. U stvarnosti smo mi jedini sposobni uznemiriti sami sebe.

Samo mi imamo moć povrijediti sami sebe. Iako kod nas podivlja um ovaj iluzorni osobni rat uzrokuje nam niz emocionalnih opterećenja kao što su krivnja, ljutnja, mržnja, kazna i želja za osvetom. Sve te emocije navode nas da se obratimo psihologu, ponekad prerušene u sukobe s drugima.
Ove emocije rezultat su pretjeranog i vanjskog tumačenja nekih činjenica i emocija koje su se dogodile u prošlosti. Problem nastaje kada te činjenice iz prošlosti uvjetuju našu mrežu sadašnjih odnosa, sprječavajući nas da krenemo naprijed. Morate razmisliti o tome tek kada prihvatite prošlost, moći ćete živjeti sadašnjost .