Zašto bismo odlučili živjeti kao prosjaci kad nam ništa ne nedostaje? Zašto tema predložena u filmu iz 2007 U divljinu u režiji Seana Penna .
Film je inspiriran istoimenim djelom Jona Krakauera koje pak krije istinitu priču: onu Christophera McCandlessa. Mladić podrijetlom iz Virginije i rođen u obitelji više srednje klase, proveo je ugodno djetinjstvo živeći sa svojim roditeljima iako je izgled uzorne obitelji skrivao česte svađe. McCandless je bio briljantan mladić u svojim studijama od ranog djetinjstva; diplomirao je antropologiju i povijest i uvijek je pokazivao sklonost čitanju.
Među njegovim omiljenim autorima nalazimo Tolstoja i Thoureaua Umorni ste od života u svijetu privida da uvijek radite ono što svi očekuju od života u izrazito materijalističkom svijetu i pošto mora poštovati pravila, odlučuje ostaviti sve, donirati svoju ušteđevinu u dobrotvorne svrhe i krenuti na solo putovanje samo s ruksakom i nekoliko stvari. Ovdje počinje njegova avantura U divljinu .
McCandless želio je doživjeti osjećaj apsolutne slobode, povratak u životinjsko stanje u kojem više nema ni traga čovjeku, povratak u sastavni dio prirode. Put nije lak, ali samo će on – i nitko drugi – iscrtati svoj put.
Ova romantična vizija života u prirodi i divlje strane ljudskog bića učinila je McCandlessa svojevrsnim legendarnim herojem lik koji je potaknuo popularni folklor u Sjedinjenim Državama u 20. stoljeću. No, iza legende uvijek može stajati mračna istina: u redovima njegovih štovatelja pojavila se sumnjiva tendencija koja je demistificirala ovog modernog junaka i njegova djela.
U divljinu priču nam predstavlja na fikcionaliziran način kao prerada McCandlessovih podviga koje su ispričali on i njegova sestra. Ekran nam predstavlja neprijateljska mjesta, fascinantne staze ali i grad sa svojom tamnom stranom.
Otišao sam živjeti u šumu kako bih mogao živjeti slobodno; da se samo suočim sa životom i vidim mogu li naučiti ono čemu me je imao naučiti. Željela sam živjeti duboko i riješiti se svega što nije život... kako ne bih morala shvatiti kad sam trebala umrijeti da nisam živjela.
-Henry David Thoureau-
Sloboda
Možemo li se osjećati slobodnima u svijetu punom dužnosti i obveza? Možemo govoriti o političkoj društvenoj slobodi izražavanja... o slobodi koja je u konačnici ograničena. Možemo govoriti o slobodi ako ona postoji granice ?
Sloboda u pravom smislu riječi ne bi trebala biti podvrgnuta nikakvim granicama; stoga je koncept slobode koji danas imamo rezultat modifikacija prilagodbi; kada razmišljamo o tome, mislimo na slobodu koja je podložna nečemu, na primjer društvu, čije su granice diktirane zakonom i moralom.
McCandless je smatrao da nitko ne može biti istinski slobodan da je sve što je radio u životu određivalo ono što drugi misle o njemu. Društvo nas drži na uzici i tjera nas da slijedimo neka pravila: studijski rad kupiti kuću novcem koji smo zaradili radom i tako dalje. Sve je povezano s materijalnim stvarima.
Fakultetska diploma ili profesionalni put ponekad se doživljavaju kao status quo moći koja predstavlja biti netko. Zauzvrat, ova titula otvara vrata u svijet rada čiji je cilj zaraditi novac za kupnju materijalnih stvari koje će nas usrećiti.
McCandless nije vidio studiranje kao cilj kao nešto što treba postići; naslov je bio malo bitan. Međutim, njegova je obitelj to smatrala velikim postignućem, nečim čemu dobar sin treba težiti. Ipak, za McCandlessa to nije bilo ništa više od ograničenja i prepreke u potrazi za slobodom.
Ovaj mladić odlučio je svoje provesti u praksi utopija : odreći se svega kako bi bili slobodni bez brige o ekstremnim uvjetima, spavati na ulici ili loviti kako bi mogli jesti. Želio je biti poput onih divljih životinja koje žive po prirodi (i po svojim pravilima); ukratko, želio je doživjeti maksimalnu slobodu. Nešto što je za većinu ljudi samo fantazija, utopija.
U divljinu mitologizacija protagonista
Kao da je to putovanje a junak U divljinu to je put u evoluciji lika u potrazi za slobodom. Ljudi koji su se našli na McCandlessovom putu potpirili su legendu, učinivši je pravim mitom. Ovaj koncept mitifikacije danas je teško zamisliti, a to je zato što su nove tehnologije preuzele naše živote, potiskujući usmenost i legende u prošlost.
Heroji čuju prvi poziv koji ih navodi na putovanje, izvode podvige iu određenom trenutku na njihovom putu prepreke će postati toliko teške da je heroj prisiljen odustati od pothvata. Tada će se dogoditi nešto (nadnaravno ili drugačije) što će mu vratiti samopouzdanje i potaknuti ga da nastavi svoje putovanje.
McCandless je svojim putovanjem postao neka vrsta modernog heroja, figura vrijedna mitologizacije. Mnoga djela koja mu se pripisuju su preuveličana, iskrivljena pa čak i ponižavajuća. Sve to učinilo je McCandlessa istinskom legendom ; za njega je čuo cijeli svijet, a kada je umro njegova je priča dobila još veću vrijednost, značajno pridonijevši stvaranju mita.
Borba za ideale
McCandless se transformirao u utopiju u personifikaciju borbe za vlastite ideale. U divljinu daje nam nada : uživanje u prirodi u njenom čistom stanju, svladavanje prepreka i udisanje svježeg zraka. Odmor od naše rutine i monotonog života gdje vlada materijalizam i zaboravili smo da smo svi smrtni i da jednostavno živimo.
McCandless je uspio uhvatiti tu bit i živio je da živi uživajući u tome super mjesto ne-mjesto je mjesto gdje su oni koji ne slijede društvena pravila marginalizirani i osuđeni na život u potpunom siromaštvu.
Priroda je, s druge strane, ugodno mjesto idilično mjesto gdje čovjeku koji se odrekao materijalnog ne treba ništa drugo. U gradu McCandless odlazi u sklonište u potrazi za utjehom koju na kraju odbacuje. Sve je bolje nego živjeti u mraku grada usprkos nepovoljnim klimatskim uvjetima u kojima ga tjera divlja priroda. Tu nema mjesta za ljude poput njega, nema mjesta za njegovu utopiju i sve se kupuje zahvaljujući novac .
U divljinu
Sloboda i ljepota su prelijepe da bi ih propustili.
-U divljinu-
