
Ne trebam ići psihologu jer nisam luda. par u raspravi više ljudi ili u televizijskom prijenosu? Ipak, to je vrlo pogrešna izjava!
Ako idemo kod odvjetnika za rješavanje pravnih pitanja ili od liječnik kada kašljemo zašto ne otići psihologu kada ne znamo kako se nositi s određenim situacijama kada smo pod stresom ili kada imamo obiteljskih problema?
Ne svodi se sve na mentalno otuđenje. Psihologija danas može tretirati i poboljšati sva polja i kontekste osobe. No, iako dobiva sve pozitivniju vrijednost, odabir savjetovanja s psihologom i dalje je popraćen brojnim predrasudama. Ljudi izmišljaju bezbroj isprike da ne idem kod psihologa ali koji se najvise koriste?
Najčešći izgovori za neodlazak psihologu
Htio bih ali nemam vremena
Za zdravlje uvijek ima vremena. A ako ga ne pronađemo, to znači da ga koristimo za druge stvari koje vjerojatno nisu toliko važne. Kultiviranje vremena za um i tijelo vrlo je korisno za održavanje dobrog raspoloženja i poboljšanje uspješnosti u svakodnevnim zadacima.
Iz ovog razloga vrlo je korisno organizirati se. Još više ako imamo i djecu. Ako smo navikli ići u kupovinu dva puta tjedno možemo otići samo u supermarket sport opustite se uz toplu kupku, čitajte, šetajte…
Ne želim svoje intimne stvari govoriti strancu
Ako svoje probleme u vezi ispričate prijateljici, znate da će vam dati savjet sa subjektivne strane. Ali prijatelj nije psiholog, psiholog sa svoje strane nije čak ni savjetnik. Dok je društveni krug osobe od pomoći u zaštiti od određenih bolesti, ponekad nije dovoljno samo ispustiti paru.
È odnos koji se održava između pacijenta i psihologa čini proces objektivnim i profesionalnim. Terapeut ne osuđuje niti cenzurira i održava apsolutnu povjerljivost onoga što mu pacijent kaže. Ali najvažniji aspekt je da nudi rješenja.

Nisam tako loše da moram ići psihologu
I hvala dragom Bogu! Nitko ne može tolerirati stalnu nelagodu cijeli dan čak i kad prolazimo kroz posebno teško razdoblje. No, ako se bolest ne manifestira, to ne znači da je nema, nego da se skriva dok je nešto ne probudi.
Odlazimo li liječniku tek kad osjetimo toliko jake bolove u zglobovima da ne možemo ustati iz kreveta? Ne bi li bilo bolje da što prije znamo da imamo fibromalgiju i da možemo posegnuti za lijekom umjesto da se izgovaramo za neodlazak psihologu? Na primjer, ako nismo u stanju kontrolirati tjeskobu, moramo to naučiti. U tom smislu, bolje prije nego kasnije.
Vrijeme liječi sve
Prolazak vremena ublažava početno impulzivnu reakciju. Odnosno, omogućuje nam promatranje poteškoća iz različitih perspektiva i/ili skrivanje boli. No, nažalost, godine koje prolaze nemaju ljekovita svojstva.
Mnogo puta, umjesto da nas smiri, proširuje naš problem. Problem koji smo mogli riješiti u nekoliko mjeseci mrcvari nas godinama jer nismo uspjeli pronaći rješenje na vrijeme i gurnuli smo ga pod tepih.
Nemam novca da platim psihologa
Jasno je da nemamo svi iste ekonomske resurse, ali svatko od nas usmjerava svoja sredstva prema stvarima koje su najvažnije. Mnogo puta potrošimo više od 1.000 eura na telefon, ali kada je u pitanju zdravlje, obično nismo toliko spremni potrošiti.
Ako se umjesto toga ekonomski problem danas pokaže ozbiljnijim Postoje neke zaklade ili nevladine organizacije koje nude besplatnu psihološku podršku. Nadalje, online savjetovanje ekonomičan je alat i za pacijenta i za stručnjaka.
Ne želim piti tablete
Posao koji obavlja psiholog ne uključuje propisivanje lijekova. Njegov rad je u biti terapeutski. Psihijatar je taj koji se obvezuje regulirati pacijente na farmakološkoj razini kroz uzimanje određenih tableta kao što su psihotropni lijekovi.
No, uzimanje određenih lijekova ne smije biti razlog za stigmatizaciju jer su ponekad bitni za liječenje i poboljšanje raznih poremećaja. Ako jedna od naših žlijezda ne radi ispravno, potrebno ju je ponovno uravnotežiti jer inače može promijeniti različite aspekte našeg života: naše emocije, naš apetit, san ili seksualnu želju.
Ljudi se ne mijenjaju
Kad bismo mi psiholozi vjerovali u to, naša profesija bi prestala postojati: vjerovali bismo da ljudi nisu sposobni učiti ili se razvijati. Ali stvarnost je daleko od svega ovoga. Promjena se može postići predanošću i dosljednošću. Jedina prepreka koja nas sprječava da nastavimo da se usavršavamo je ona koju sami sebi namećemo.
Kada se ono što želimo promijeniti tiče temeljne osobine naše osobnosti kao što je zatvorenost, promjena je složenija jer se čini da je više ukorijenjena u život osobe, ali nije nemoguća.

Moj prijatelj je to probao i nije mu pomoglo
Svatko od nas živi svoja vlastita iskustva i ima svoja stajališta, ideje, navike i osjećaje. I baš kao što su nam naše majke i bake često govorile: mnogo puta i usporedbe oni su odvratni. Ideja temeljena na lošim iskustvima drugih nije istina nego predrasuda.
S druge strane, kao u svim profesijama, nisu svi psiholozi dobri niti im je dobro pacijenta na prvom mjestu. To ne znači da je većina stručnjaka nekompetentna.
Što se krije iza isprika za neodlazak psihologu?
Svi ovi izgovori za neodlazak psihologu kriju određeni stupanj srama i straha. Sramimo se jer i danas postoje brojne predrasude o odluci da se obratite psihologu; drugi će misliti da smo čudni. Tu su i strah od bolesti i trpjeti .
Ljudi se ne žele emocionalno eksponirati. Bojimo se ponovnog proživljavanja stvari zbog kojih smo toliko patili. Ali ponekad ne shvaćamo da je bol od koje pokušavamo pobjeći ista ona koju osjećamo svaki dan kada je želimo utišati.
Nikada se niste osjećali bolje ili lakše