U romanu Pierrea Lemaitrea Vidimo se opet gore Prvi svjetski rat se bliži kraju. Vojnici na fronti tu ideju pokušavaju izbaciti iz glave u strahu da se njihova očekivanja, koja jure brže od metaka, neće ispuniti. Bilo bi puno lakše vjerovati, ali onda vrlo teško prihvatiti da stvarnost okreće leđa vjeri. U tom kontekstu, lako postaje teško.
Ovaj put, međutim, glasine će predvidjeti što će se dogoditi; možda prekasno za dvojicu vojnika koji će u posljednjim trenucima tog bolnog sukoba vidjeti svoje živote zauvijek ujedinjene nevidljivom vezom za čije je objašnjenje potreban cijeli život.
Roman - i istoimeni film - počinju unutar rovova u kojima se poručnik Pradelle boji da će rat završiti a da nije uspio dobiti dovoljno počasti. Kako bi to izbjegao, razmišlja o tome da pošalje dvojicu svojih ljudi da špijuniraju neprijatelja i zatim ih ubiju s leđa. Njegova je ideja isprovocirati konačni obračun koji će dodati posljednju pobjedu njegovom rekordu servisa.
Zahvaljujući događajima iz života, jedan od njegovih vojnika Albert otkriva varku. Pradelle shvaća da je otkriven i pokušava ubiti vojnika. No, ni ovoga puta neće imati sreće. Čovjek za kojeg je mislio da ga je ostavio živog zakopanog u krateru haubice neće umrijeti.
Jedan od njegovih drugova Edward uspjet će ga spasiti. Herojski čin koji nije uzvraćen srećom. Komad topničkog šrapnela unakažava lice od Edwarda. Rat završava za sve u Europi, za Francusku i za tri lika koji djeluju kao temeljna tema romana.
Svijet je uvijek patio od katastrofa i epidemija, a rat je samo spoj obojega.
- preuzeto iz Vidimo se opet gore –
Vidimo se opet tamo gore nakon rata
Većina priče ispričana u romanu Vidimo se opet gore odvija se izazov obnove porušenog, povratak u život daleko od rovova i gdje lete meci, a negativci su drugačiji; ili iste ali s drugom odjećom.
Svjedoci smo formiranja prave mafije koja se pod okriljem korumpiranih institucija ne libi trgovati i profitirati na bolu cijele jedne države. Mnoge obitelji samo žele zaliječiti rane uzrokovane gubitak svojih najmilijih pokopavši u miru pale i heroje.
Teška misija kada oni koji tu zadaću imaju imati malo ili nimalo respekta da dostojanstveno isprate mrtve. Situacija je teška i tamo Putovanje Vidimo se opet gore shvaćamo da volja ne vrijedi ništa . Roman je priča o katastrofi.
Preživjeli prate pale više na fizičkoj nego na psihičkoj razini. Ima ih koji su se vratili živi ali traumatizirana unakažen zauvijek obilježen užasom koji je doživio. Ipak, sumnja visi i nad njima.
Zašto su preživjeli? Zašto nisu umrli kao drugi? Muškarci označeni i ignorirani jer predstavljaju prošlost obilježenu užasom, glađu i razaranjem.
Svaka priča ima kraj, to je zakon života. Može biti tragično, nepodnošljivo ili smiješno, ali uvijek postoji jedno.
-Preuzeto iz Vidimo se opet gore –
Priča o onome što smo izgubili i opet pronašli
Dva vojnika vraćaju se iz rata i pronalaze drugu zemlju od one koju su napustili. Užas se probija kroz njih, ostaje isti instinkt za preživljavanje strahovi postaju uvećani, a ipak veza sa životom nije prekinuta. Odnos koji se održava kroz par cipela ili masku od papier-mâchéa koja može transformirati unakaženo lice u prihvatljivo lice.
Također vidimo kako nam djetinjstvo sa svojim posebnim načinom viđenja svijeta punog nevinosti omogućuje djelomično uklanjanje gorčina pokušao. Upravo mališani prije drugih prestanu gledati u ružnoću da bi se koncentrirali na ono što se može učiniti.
U Vidimo se opet gore vidimo da slomljene nade mogu utjecati na naše živote da otac prvo mora pokopati sina da bi ga prihvatio. Razumijemo jer smo svi osjetili osjećaj koji imate kada vam se čini da vam nešto nije važno, ali shvatimo da smo pogriješili tek kada toga više nema.
Autor navodi da nije mogao izbjeći inspiraciju Lazarillo de Tormes . Svakako nalazimo paralelu na stranicama njegova romana: Edouard je taj koji podučava Alberta (svog vodiča) raznim strategijama za preživljavanje i iskorištavanje svijeta koji ih ne voli i ne cijeni.
Divan roman. Često ironičan portret o tome kako rat ne samo da uzrokuje razaranje i smrt, već također ima moć raskomadati društvo i obilježiti cijele generacije.
