Ići ili ostati? Odgovor je u nama

Ići ili ostati? Eto egzistencijalne dileme koja nas ispunjava sumnjama i ispunjava strahovima. Znamo da ponekad ostati znači biti udaljen svjetlosnim godinama, dok umetanje određene udaljenosti implicira ponovno otkrivanje naše autentične suštine. Ipak, ovo zlatno pravilo možda neće raditi u svim slučajevima. Kako znati koji je najbolji izbor? Kako donijeti pravu odluku?

Svatko bi platio da ima mogućnost da uvijek napravi pravi izbor da budemo nepogrešivo precizni i besprijekorni pri svakom koraku koji poduzimamo. Pa, koliko god mi to željeli, nitko ne dolazi na svijet sa savršeno kalibriranim kompasom da nas vodi hodam života. U određenom smislu, upravo je to naša istinska veličina, naša autentična avantura: trasirati svoj put putem grešaka i pravih izbora.

Na karti našeg postojanja jedina greška koju možemo napraviti je upravo nedonošenje odluka prepustiti slučaju da preuzme kormilo, napuštajući onaj mali dio kontrole koji uvijek održavamo. Ostati na milost i nemilost strahu znači prepustiti se nedjelu, znači baciti sidro broda na suhu obalu života. No, oni koji mogu birati između jednog ili drugog smjera moći će iz svoje odluke izvući pouku koja je najvažnija od svih.

Vjerojatno najbolje odluke nisu rezultat refleksije mozga, već emocija.

-Eduardo Punset-

Ići ili ostati? Odlučiti se ne znači uvijek odustati

Mi ljudska bića gotovo neprestano donosimo odluke. Biramo između autobusa ili auta, između čaja ili kava između toga da se nađemo s prijateljem ili ne, između toga da malo uštedimo ovaj mjesec ili da živimo iz dana u dan udovoljavajući svojim željama... Ovi više ili manje banalni izbori ne zahtijevaju od nas veliki napor jer iz njih ne proizlazi nikakav gubitak.

Odluke u kojima je koncentrirana veća razina emocionalne napetosti su one za koje naš mozak razumije da će doći do gubitka ravnoteže. Ostavi naše ili ne partner mijenjanje posla, napuštanje domovine radi pokretanja novog projekta... sve to u nama budi ono što psiholozi definiraju kao averziju prema gubitku. Kao da se u nama aktivirao alarm koji nas upozorava na postojanje rizika na koji nismo spremni.

Na taj način kada se suočite s pitanjem Trebam li otići ili ostati? Potrebno je razumjeti neke aspekte koji nam mogu pomoći.

Odlučivanje donošenje odluke ne mora biti sinonim za gubitak ili odricanje: smatrajmo to umjesto toga dobitkom. Na primjer, ako napustite posao koji vas zadovoljava i odaberete onaj s većom plaćom, ali koji vam pruža manje osobnog zadovoljstva, vjerojatno biste doživjeli gubitak.

• Još jedan primjer: ako svom partneru odlučite dati novu priliku da ostane i produži još malo iz gotovo nemoguće veze, gubite, štetite sebi. Ne zaboravimo da držanje može biti mnogo bolnije od prepuštanja.

U tom smislu ima smisla svakoj našoj odluci pokušati dati smisao i smjer. Ako odlučim ostati ili otići, bit će to s vrlo specifičnom svrhom: ulagati u sebe i nastaviti raditi svaki dan na sebi sreća . Ovo je odluka koja se mora donijeti osobno: nitko ne može nositi naše cipele i hodati našim putem, nitko se ne može potpuno poistovjetiti s našim okolnostima jer je najdublje poznavanje istih u većini slučajeva samo osobno.

Odgovor je u nama

Trebam li otići ili ostati? Ponekad ovo pitanje postane toliko kronično da se sve oko nas počne zamagljivati, kvaliteta našeg života pada i što je najgore naše tijelo počinje somatizirati ta tjeskoba, ta vječna sumnja koja je ostala neriješena. Neki simptomi mogu biti:

• Nesanica
• Problemi s probavom
• Glavobolja
• Mišićno-koštani bol
• Promjene raspoloženja
• Tahikardija
• Problemi s koncentracijom

Kada naš um nije u miru, gubi vezu s našim tijelom i ostavlja prostor za nemir jasan pokazatelj da postoji problem koji treba riješiti. To nije samo preporučljivo, to je stvarna obveza koju treba riješiti na najbolji mogući način. U nastavku su neki koraci o kojima treba razmisliti.

Dvije komponente za donošenje prave odluke

Koliko puta smo čuli da je pravi odgovor u nama. Postizanje toga čin je hrabrog samoistraživanja koje može se postići kroz model rješavanja problema Thomasa D'Zurille i Marvina Goldfrieda. Ovaj teorijski prijedlog je jednostavan i zahtijeva dva procesa koja se mogu provesti u praksi:

Zauzmite pozitivan i hrabar stav.Kada je riječ o suočavanju s a problem kritično je kako ćemo pristupiti tome. Kao što je već spomenuto, ne zaboravimo svoje djelovanje usmjeriti prema osobnoj dobiti. Odlučiti se ne znači odustati, naprotiv to je korak koji uvijek podrazumijeva dodatnu vrijednost, jasan poticaj našoj sreći i unutarnjoj ravnoteži.

Drugi aspekt je sposobnost da preformuliramo svoj život.Uvijek dođe trenutak kada nema druge mogućnosti nego iznova izmisliti sebe, ispisati svoju povijest, napraviti korak dalje i napredovati, a pritom ostati isti kao i uvijek, ali malo jači, malo noviji i zablistati.

Za kraj, pred vječnim pitanjem Trebam li otići ili ostati? dobro je shvatiti da u stvarnosti jedna opcija nije uvijek ispravnija od druge, ne postoji jedan zlatni put, a drugi pun trnja. To smo mi imajući na umu svoje prioritete kako bismo osigurali da je napravljeni izbor najprikladniji; mi smo ti koji ćemo svojim trudom oživjeti zadovoljavajuću stvarnost.

U konačnici uvijek hodamo stazom.