Ostrakizam i društvena isključenost

Ostrakizam je oblik društvenog kažnjavanja. Rasna ili spolna diskriminacija, osobna uvjerenja ili vrijednosti izražavaju se kroz predrasude. Možete pretrpjeti ostracizam i socijalnu isključenost na radnom mjestu ili u međuljudskim odnosima. Svako odbacivanje doživljeno u jednoj od ovih situacija može imati ozbiljne posljedice za one koji ga trpe.

Pojam ostracizam dolazi od grčkog kamenica praksa koja je glasovanjem osuđivala na egzil one građane koji su predstavljali prijetnju zajednici. Danas je to fenomen koji nastaje nakon prešutnog pristanka i koji se može prikazati na prikriven način ili na otvoren i eksplicitan način.

Potreba za pripadanjem grupi

Ljudska bića imaju veliku potrebu pripadati i identificirati se s grupom, čak i onom malom. Povezanost s drugim ljudima donosi mnoge psihološke dobrobiti te jača naš individualni i grupni identitet.

Ljudska bića imaju društvenu prirodu i potreba za pripadanjem nalazi svoje korijene u evoluciji i instinktu za preživljavanje. Ostrakizam i društvena isključenost prijetnja su osjećaju pripadnosti i pokreću procese čije nam proučavanje daje iznenađujuće podatke.

Odnos društvene pripadnosti i ega

U psihologiji se koncept ega je predmet brojnih istraživanja i isto toliko nagađanja. U širokom rasponu značenja koja mu se pripisuju, čini se da se dva prijedloga Learyja i Tangneya odnose na društvenu pripadnost:

Samosvijest ili samosvjesni Ego.To je onaj koji bilježi naša iskustva, osjeća naše osjećaje i razmišlja o našim mislima. To je Ego zahvaljujući kojem smo svjesni sebe: svjesni Ego. Samoregulacija.Ego je taj koji izvršava i djeluje. Radi se o sposobnosti da prilagodimo svoje ponašanje kako bismo pronašli mjesto u svijetu kakvo želimo biti. To je regulator koji nam omogućuje da se kontroliramo i svjesno usmjeravamo prema našem idealnom ja.

Iz razmišljanja o sebi i svojim iskustvima ( samosvijesti ) možemo regulirati i prilagoditi svoje ponašanje u željenom smjeru (samoregulacija). Ovo je proces kojim se možemo približiti osobi kakva želimo biti.

Kada se osjećamo odbačeno i žrtve smo ostracizma ili društvene isključenosti, gledanje u sebe i promišljanje o sebi (samosvijest) postaje nešto krajnje neugodno što radije izbjegavamo. Bez ovih refleksija samoregulacija nije moguća. To implicira nevezanost Sebstva i idealnog Ega.

Učinci ostracizma i socijalne isključenosti

Učinci i posljedice ostracizma i socijalne isključenosti na pojedince su višestruki i odražavaju se kako na fizičkoj tako i na psihičkoj razini. Svaki od njih vjerojatno zaslužuje poseban članak.

Godine 2009. Sveučilište u Kaliforniji otkrilo je vezu između društvenog odbacivanja i fizičke boli: gen OPRM1 . Bilo je poznato da socijalna isključenost aktivira područja mozga povezana sa stresom, ali nedavne studije su pokazale da ostracizam također aktivira neka područja povezana s fizičkom boli. Posebno stražnji dio insule. Vjeruje se da ova otkrića mogu pomoći u objašnjenju bolesti poput fibromialgije.

Osim negativnih posljedica za fizičko zdravlje, socijalna isključenost uzrokuje da subjekt doživi smanjenje prosocijalnog ponašanja što ga sprječava da pokuša empatija . Kognitivne sposobnosti i intelektualna izvedba također su pogođeni, posebno kognitivne operacije koje zahtijevaju pažnju i svjesnu kontrolu. Socijalna isključenost također može utjecati na emocionalno ponašanje pojedinca i razine agresije.

Nasilje, društvena isključenost i samoregulacija ega

Prije mnogo godina, teorije koje su pokušavale objasniti odnos između nasilja i socijalne isključenosti tvrdile su da ljudi s niskom intelektualnom razinom imaju poteškoća u prilagodbi društvenom životu. Taj bi nedostatak prilagodbe povećao razine agresija izazivanje nasilnog ponašanja. Prema prošlim znanstvenicima, to je bio jedan od uzroka koji su doveli do socijalne isključenosti.

Danas znamo da je proces drugačiji. Studije Baumeistera i Learyja pokazale su da je promjena samoregulacije ega uzrokovana ostracizmom i društvenom isključenošću jedan od čimbenika koji uzrokuju nasilno ponašanje, a ne kulturološka razina pojedinca.

Kako se nositi s društvenim odbacivanjem?

Ljudi sa snažnom potrebom za pripadanjem često razviju antisocijalno ponašanje nakon što dožive odbacivanje. Ako smatraju da je to nepošten čin prema njima, mogu razviti popravljajuća ponašanja koja teže izbjegavanju društvenog kontakta. Ili, naprotiv, mogli bi usvojiti prosocijalna ponašanja i imati interes za stvaranje novih odnosa.

Ljudi koji imaju neovisniji svjesni ego imaju tendenciju davati prioritet svojim individualnim ciljevima i pridavati manje pažnje grupnim ciljevima. Društveno odbacivanje koje doživljavaju ti ljudi može povećati njihovu kreativnost.

Ostrakizam i društvena isključenost imaju negativne posljedice i utječu na temeljne aspekte ega. Kada ste žrtva odbijanja, važno je započeti proces samosvijesti i razmisliti o svojim iskustvima i ponašanjima. Nakon što to učinimo, moramo sami regulirati svoje ponašanje kako bismo stvorili prilike za uspostavljanje novih odnosa.