Iznenađen sam kako ljudi ponekad daju obećanje na tako jednostavan i prirodan način kao da je život igra u kojoj možemo obećati bilo što a da ni ne znamo hoćemo li u budućnosti moći održati riječ. Ovako više nitko nije prisiljen ni na što raditi. Kad je riječ o pitanjima koja su nekima od životne važnosti, a drugima nisu toliko bitna, imam takav osjećaj obećanja su sada zastarjela navika .
Bolje je ne primati obećanja jer tada možemo prihvatiti činjenicu da će malo tko poštovati svoje obveze . Svi smo čuli kako naši bake i djedovi govore o dobrim starim vremenima kada je poštivanje obećanja bilo gotovo pitanje života i smrti. Da ne govorim o ljubavnim obećanjima koja se, kao što dobro znamo, najmanje poštuju. Nije važno je li obećanje pomalo trivijalno ili vrlo važno, obveza koju preuzimamo kada kažemo da ćemo nešto učiniti ili dati trebala bi biti dovoljna da preuzmemo odgovornost da to učinimo.
Nikada ne smijemo zaboraviti razočaranje koje će pretrpjeti osoba koja je povjerovala našem obećanju, a da ne spominjemo koliko smo tužni ili ljuti kada smo mi ti koji doživimo ovo gorko razočaranje. Moramo poštovati obećanja, je li to kao da dajemo riječ ili su možda i riječi sada zastarjele?
Nadalje, naša riječ je jedina vrijedna imovina koju posjedujemo, nemojmo to zaboraviti. Materijalni objekti su puke okolnosti i jednog dana se možemo iznenada naći bez ičega . Ne bismo ih trebali dati
To je jedina stvar koju nam nitko nikada ne može oduzeti, ali gubimo je malo po malo kada dajemo obećanja za koja znamo da ih ne možemo održati kada obećavamo da ćemo izaći u šetnju kada varamo
Što se tiče obećanja, bolje je da ih je malo i da su istinita, nego da su mnoga i lažna . Ako ne možemo ili ne želimo održati obećanje, najbolje je Spremni ste održati to obećanje bez obzira na sve
