Ekstrapiramidni sindromi: dijagnoza i uzroci

Ekstrapiramidni sindrom je motorički poremećaj koja se manifestira uglavnom kao neželjeni učinak terapije antipsihoticima. Riječ je o motoričkom poremećaju uzrokovanom lezijom ekstrapiramidalnog sustava kojeg tvore bazalni gangliji mozga sastavljeni od sivih jezgri i njihovih putova i veza.

Ekstrapiramidni sustav ima zadaću kontrolirati voljne pokrete mišićnog tonusa kao i proizvoditi automatske instinktivne i stečene pokrete. Iz tog razloga, kada se suoči s problemom koji zahvaća ovaj sustav, dolazi do poremećaja kretanja, tonusa i držanja tijela.

Najupečatljiviji primjer ekstrapiramidalnog sindroma je parkinsonova bolest . Da bismo ga zapravo definirali, govorimo o simptomima Parkinsonove bolesti.

Koji su temeljni uzroci ekstrapiramidalnog sindroma?

Kod ekstrapiramidalnih sindroma manifestira se uglavnom u obliku neželjene reakcije na liječenje na bazi antipsihotika iako može biti uzrokovana i oštećenjem određenih područja mozga. Temeljni razlog je nedostatak regulacije neurotransmitera dopamina motoričke funkcije tijela.

Antipsihotici ili neuroleptici inhibiraju dopaminske D2 receptore kako bi se kontrolirao porast aktivnosti dopaminergičkih putova koji se javlja u psihozi. Blokirajući dopaminske receptore, uzrokuju promjene u motoričkim sposobnostima poznate kao ekstrapiramidalni sindrom.

Tipični antipsihotici su oni koji uzrokuju veći broj simptoma. Zapravo, atipični su proizvedeni kako bi se izbjegle te vrlo česte nuspojave. Lijekovi koji par excellence uzrokuju ovaj sindrom su npr l'mellidido ili klorpromazin.

Simptomi ekstrapiramidalnih sindroma

I Glavni simptomi ekstrapiramidnih sindroma ja sam:

Ipocinezija:smanjenje brzine i sposobnosti izvođenja voljnih pokreta. Subjekt mora uložiti veliki napor i rezultira sporim i nespretnim pokretima.

Hipertenzija:povećanje napetosti mišića posebno u udovima kao i akutna distonija mišića lica, vrata i jezika.

Akatizija:slika nemira, tjeskobe i uznemirenosti zbog koje je nemoguće ostati miran.

Postoje mnogi drugi povezani motorički simptomi koji karakteriziraju ovaj sindrom. Neki su:

Ipercinezija:nevoljni pokreti kao što su tik balizam ili mioklonija.

Nehotični tremorioscilatorne i ritmičke koje se mogu javiti u mirovanju ili tijekom održavanja određenog položaja.

• Parkinsonovi pokreti s glavom i trupom nagnutim prema naprijed i sa savijenim laktovima, koljenima i zapešćima.

Amimia:odsutnost mimike lica zbog ukočenosti mišića lica.

Poremećaji hodamalim koracima bez zamaha rukama i velikom vjerojatnošću gubitka ravnoteže.

Promjene u vještinama jezika i pisanja.

Odsutnost posturalnih refleksate automatski i brzi pokreti.

Farmakološko liječenje

Kada je hitna intervencija nužna, liječenje ekstrapiramidnog sindroma obično uključuje antikolinergičke i dopaminergičke lijekove.

U većini slučajeva, međutim, glavni cilj je prekinuti uzimanje lijekova koji su uzrokovali ovu nuspojavu.

Ipak, kako bi se spriječio nastanak ekstrapiramidalnog sindroma tijekom liječenja koje se temelji na antipsihoticima potrebno je s posebnom pozornošću nadzirati primijenjene doze. Nadalje, potrebno je pratiti i pratiti moguće reakcije kako bi se predvidjele i spriječile moguće komplikacije.

Što se tiče liječenja ukočenosti mišića i motoričkih promjena, osobito ako su uzrokovane ili potječu od oštećenja moždanih ekstrapiramidalnih putova, fizioterapija je odlučujuća. Njegov doprinos - s obzirom na rehabilitaciju bolesnika - ima neprocjenjivu vrijednost jer zahvaljujući njemu nastojimo poboljšati kvalitetu života bolesnika.