Rosemaryna beba je vjerojatno jedan od najpoznatijih filmova redatelja Romana Polanskog . I to ne samo zbog neosporne kinematografske kvalitete i terora koji oslobađa, već i zbog misterija koje ga okružuju.
Ovaj film je snimljen u istoj zgradi u kojoj je živio i umro Boris Karloff nešto više od deset godina nakon što je John Lennon ubijen i samo godinu dana prije ubojstva njegove supruge Sharon Tate. Rosemaryna beba i danas budi strah i misteriju. Polanski je pak jedan od najkontroverznijih redatelja u povijesti zapetljan u pravne probleme, ali s gotovo neusporedivom kinematografskom produkcijom.
Mladi par iznimno neobičnih susjeda i jedna od najtragičnijih trudnoća neki su od elemenata filma . Rosemary i njezin suprug zauzeti su traženjem doma i osnivanjem obitelji. Iako muževljeve ambicije premašuju očekivanja obitelji, mladi par nađe se u paklu koji je manje vjerojatan nego što se čini.
Ukratko Rosemaryna beba igrani je film koji nas vodi putem između fantastičnog i racionalnog, putem prepunim zamki, nesreća i klaustrofobije. I naravno jedan je od bisera među horor filmovima.
Neizvjesnost kao ključ terora Rosemaryne bebe
Film nas vodi neizvjesnim putem racionalnost .
A kad smo već kod neizvjesnosti, već u 19. stoljeću Alarcón, jedan od najvećih proučavatelja Edgara Allana Poea, usudio se reći da je sjaj američkog pisca upravo u racionalnosti i težnji da bude fantastičan. Neizvjesnost, sumnja i psihološki teror temelj su Rosemaryna beba .
Ne želim da gledatelj misli ovo ili ono, samo želim da ne bude siguran ni u što. Ovo je najzanimljiviji element: neizvjesnost.
-Roman Polanski-
Polanski tjera gledatelja da sumnja u stvarnost i fikciju . Jesu li snovi samo to ili su rezultat stvarnosti? Što se događa s Rosemary i njezinim susjedima? Gledatelj se samo mora zapitati što vidi na ekranu. Iako su religije igrale temeljnu ulogu sredinom 20. stoljeća, film je bio pravo otkriće, koje je graničilo s bogohuljenjem.
Međutim, usred racionalne i skeptične ere 21. stoljeća, gledatelj si postavlja ista pitanja koja si je postavljao nekoliko desetljeća ranije. Rosemaryna beba time pokazuje nepropusnost svoje biti i otkriva strahotu koja, daleko od toga da se čita pod povećalom određenog povijesnog razdoblja, i dalje plaši i zbunjuje.
Sumnja i oklijevanje
Između nemogućeg i mogućeg, između stvarnog i nestvarnog, sumnja i oklijevanje pravi su ključ užasa i napetosti Polanskog filma . Način na koji usmjeravamo pogled da kroz kadrove zauzmemo određenu točku gledišta i da u ključnim trenucima predstavimo likove nema nikakve veze s vremenom ili trendovima već apelira izravno na psihološku sferu. Ukratko, po našem mišljenju na teror nepoznatog i neizvjesnost probuđena sumnjom.
Polanski nije izmislio sotonističke kultove, oni su prije plod naše vlastite stvarnosti; on ne izmišlja scenarij već ubacuje poznato polazište. Kao da kreće od kraja romantične komedije, redatelj uzima idilični mladi par kako bi ih rastakao, uništio, pa čak i ismijao. Ne zaboravljajući temeljnu ulogu javnosti koja će dati smisao naizgled fantastičnoj, ali uvjerljivoj priči; i zbog toga će na kraju sumnjati u sve što vidi na ekranu.
Rosemaryna beba je prokleti film
Velik dio kulta – ili divljenja – koji okružuje film leži u čudni događaji koji su ga pratili . Kao što smo spomenuli, film je sniman u Dakota Buildingu u New Yorku, prvobitno izgrađenom daleko od živčanog središta grada. S vremenom i urbanističkim širenjem postala je zgrada za kojom žude visokopozicionirani ljudi i razne ličnosti iz svijeta filma, glazbe ili masovne kulture.
Sve ukazuje na to da je snimanje scena na tom mjestu odgovaralo svojevrsnom samoubojstvu. Njegova supruga tragično je ubijena godinu dana kasnije. Skladatelj glazbene podloge Krzysztof Komeda umro je ubrzo nakon toga. Protagonist filma John Cassavetes također je preminuo nedugo nakon snimanja. John Lennon je umro na ulazu u Dakotu gdje je boravio.
Beskrajni misteriji kombiniraju se s perfekcionizmom Polanskog kao redatelja koji se nije ustručavao uključiti glumce u ekstremne situacije. Protagonistica Mia Farrow morala je jesti sirovo meso unatoč tome što je bila vegetarijanac te je bila prisiljena snimiti scenu u kojoj je prelazila ulicu koja nije bila zatvorena za promet. Vozila koja vidimo kako fijuče pokraj nje i koče kako bi je izbjegla udariti nisu filmska izmišljotina nego su definitivno stvarna.
Nadalje, tijekom snimanja mlada glumica je dobila dokumente za zahtjev od Franka Sinatre razvod kao i suočenje s nekoliko neprijateljstava na setu. Rosmaryna beba nije proklet samo zbog problema kojima se bavi ali i za misterije i neugodne događaje koji su karakterizirali snimanje.
Najčišći teror
Jer sav teror filma ne leži u anegdotama i užasima koji ga okružuju, već u njemu samom. Rijetko ćete se suočiti s a koja se opire protoku vremena i koja priča nešto univerzalno. Rosemaryna beba zapravo nam pokazuje nešto univerzalno, koristi film i njegove stilske resurse za stvaranje zastrašujuće i očajničke klasutrofobične atmosfere.
Film je zapravo adaptacija istoimenog romana Ire Levina čiju je filmsku verziju prvotno zamislio Hitchcock s Jane Fondom u ulozi Rosemary da bi nakon raznih peripetija završila u rukama Polanskog
Šokantan i prekrasan rezultat koji razvija cijelu kinematografsku maštu, ali koji Ruth Gordon dobila je samo Oscara za svoju ulogu Minnie Castevet .
nedvojbeno pred nama je jedan od najboljih horor filmova svih vremena, film za koji zastarjelost ili starost nemaju mjesta ali koji apelira na podsvijesti do gotovo životinjskog osjećaja stanja uzbune kao da će se tijekom gledanja filma dogoditi nešto iznimno.
