Empatija je umjetnost, iznimna sposobnost genetski programirana u našem mozgu s kojom se prilagođavamo osjećajima i namjerama drugih. Međutim, i tu su problemi, nije svatko u stanju upaliti lampu koja osvjetljava proces izgradnje najčvršćih i najispunjenijih odnosa.
Često čujemo izraze kao što je ta osoba nije empatična, taj tip je sebičan i potpuno lišen empatije. Pa, vrlo važna stvar koju treba odmah razjasniti je da je naš mozak Ima vrlo sofisticiranu arhitekturu kroz koju promiče tu povezanost. U konačnici Empatija je jedna od strategija kojom jamčimo opstanak naše vrste: omogućuje nam razumijevanje pojedinca ispred nas i daje nam priliku da s njim uspostavimo dubok odnos.
Bog nam je dao dva uha, ali samo jedna usta da dvostruko više slušamo i upola manje govorimo.
(Epitteto)
Struktura mozga u koju neuroznanost smješta našu empatiju nalazi se u desnom supramarginalnom vijugu, točki koja se nalazi između parijetalnog, temporalnog i frontalnog režnja. Zahvaljujući aktivnosti ovih neurona, u određenim trenucima možemo ostaviti po strani svoj emocionalni svijet i svoje spoznaje kako bismo bili spremniji prema drugima.
Nakon što smo razjasnili ovu točku, postavljamo sljedeće pitanje: ako svi imamo ovakvu strukturu mozga, zašto postoje ljudi koji su više empatični i drugi koji su manje empatični i zašto kod nekih empatija čini se da je potpuno odsutan? Znamo, na primjer, da je glavno obilježje antisocijalnog poremećaja ličnosti nedostatak emocionalne povezanosti s drugima. No, ostavimo po strani klinički i psihopatološki aspekt, postoje mnogi ljudi koji jednostavno ne mogu razviti ovu vještinu.
Iskustva rane dobi, obrazovni modeli i društveni kontekst slabe ovu prekrasnu sposobnost u korist vrlo izraženog društvenog egocentrizma . Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Michiganu govori nam da su današnji studenti 40% manje empatični od studenata iz 80-ih i 90-ih.
U današnje vrijeme život ima toliko poticaja i distrakcija za mlade i stare da smo svi prestali biti potpuno svjesni sadašnjeg trenutka, pa čak i osobe ispred sebe. Ljudi su pažljiviji prema svojim elektroničkim uređajima nego prema osjećajima drugih i to je a
Kako bismo dublje zašli u temu, predlažemo da nastavite čitati članak i zajedno s nama otkrijete koje su osobine ljudi s autentičnim samopoštovanjem i empatijom korisne i bitne kroz koje mogu uspostaviti zdravi odnosi i odgovarajući društveni razvoj.
Korisna empatija i projicirana empatija
Dobro je odmah reći što mislimo pod korisnom empatijom jer, možda će vas iznenaditi, morate znati da Nije dovoljno biti empatičan da izgradite čvrste odnose ili da pokažete emocionalnu učinkovitost u svojim svakodnevnim interakcijama.
Najdragocjeniji dar koji nekome možemo dati je naša prisutnost. Kada naša puna pažnja obuhvati one koje volimo oni procvjetaju poput pupoljaka.
(Thich Nhat Hanh)
Da bismo bolje razumjeli ovaj koncept, dat ćemo vam primjer. Giulia je kući stigla umorna, psihički iscrpljena i iznervirana. On samo tvrdio sa svojim roditeljima. Kad je Marco, njezin partner, ugleda, odmah po njezinu licu i tonu glasa očitava da nešto nije u redu. On tumači svoju emocionalnu nelagodu i umjesto da generira adekvatan odgovor ili ponašanje, on odabire primijeniti projiciranu empatiju ili pojačava svoju negativnost frazama poput evo opet si ljut svaki put kad ti nešto kažu ti to jako loše shvaćaš uvijek je ista priča pogledajte to ljutito lice koje imate itd.
Zasigurno ima mnogo ljudi vještih u emocionalnoj i kognitivnoj empatiji (oni osjećaju i razumiju što se događa); ali umjesto da rade na usmjeravanju i adekvatnom upravljanju sadašnjom nelagodom, oni je pojačavaju.
Empatijski vješta osoba sposobna se staviti u tuđu kožu i uvijek zna kako im biti blizu patnja . Jer ponekad nije dovoljno razumjeti: treba znati i postupiti.
Istinska empatija ne poznaje prosuđivanje
Naše prosudbe smanjuju našu sposobnost da pristupimo drugima ; oni nas sputavaju u skrivenu točku prozora s koje uživamo u ograničenoj vidljivosti i perspektivi : naše. Mora se reći da nije lako slušati druge bez iznutra prosuđivanja bez dodjeljivanja etiketa bez definiranja u sebi kao vješti, nespretni, jaki, dezorijentirani, zreli ili nezreli.
Manje-više svi to rade, ali kad bismo se uspjeli osloboditi te krinke, vidjeli bismo ljude na autentičniji način, osjećali bismo veću empatiju i preciznije bismo uhvatili njihove emocije. emocije drugi.
Ovu bismo vježbu trebali prakticirati svaki dan. To je vještina koju prema nekim studijama razvijamo dok rastemo. Empatija kao i sposobnost slušanja bez prosuđivanja češća je kod ljudi koji gomilaju iskustva.
Empatične osobe uživaju u dobrom emocionalnom znanju
Empatija je neizostavan dio emocionalna inteligencija . Znamo da su ova znanstvena struja i ona o osobnom razvoju u modi, ali jesmo li sigurni da smo naučili biti dobri upravitelji našeg emocionalnog svijeta?
- Zapravo nismo tako dobri u tome. Danas još uvijek ima mnogo ljudi koji olako shvaćaju koncepte kao što su samoregulacija, otpornost, proaktivnost i asertivnost. To su ljudi bez prave emocionalne inventure koji i dalje dopuštaju da ih ponese ljutnja, ljutnja ili frustracija kao što bi to učinilo četverogodišnje dijete.
- Drugi ljudi, međutim, vjeruju da je biti empatičan sinonim za patnju kao da je to emocionalna zaraza kroz koju se doživljava bol drugih i ulazi u neku vrstu oponašanja nelagode.
Ovo nije pravi pristup. Moramo razumjeti da zdrava, korisna i konstruktivna empatija proizlazi iz nekoga tko je u stanju upravljati svojim emocijama, tko uživa snažno samopoštovanje, tko zna kako postaviti granice a koji je također sposoban pratiti druge u emocionalnom i kognitivnom smislu.
Empatija i društvena predanost
Neuroznanost i moderna psihologija definiraju empatija kao društvena privrženost koja drži ljude zajedno i stvara stvarnu i snažnu predanost među njima.
Ako nemate empatije i vaši osobni odnosi nisu učinkoviti, nije važno koliko ste pametni: nećete daleko stići.
(Daniel Goleman)
Koliko god čudno bilo, u životinjskom carstvu koncept empatije je prisutan na odlučujući način iz konkretnog razloga koji smo već istaknuli na početku: opstanak vrste. Mnogi životinje različitih vrsta pokazuju kooperativna ponašanja prema kojima nedostaje klasična ideja preživljavanja najjačih. Primjer za to su neki kitovi sposobni napasti orke kako bi obranili tuljane.
Međutim među nama ljudima u mnogim slučajevima prevladava suprotan učinak, odnosno potreba da se namećemo jedni drugima, da tražimo neprijatelje, da gradimo barijere podizati zidove kako bi poništili ljude da napadaju najslabije samo iz razloga što su krhkiji i drugačiji (mislite na primjer slučajeve zlostavljanja).
Oni koji se odlikuju autentičnom empatijom vjeruju u društvenu predanost. Jer preživljavanje nije biznis ne smije imati nikakve veze s politikom, interesima ili sebičnošću. Preživjeti ne znači samo dopustiti svom srcu da kuca nego i obogatiti se dostojanstvo i poštujem osjećaj da sam cijenjen, slobodan i dio cjeline u kojoj su svi važni.
Ovo je, dakle, prava empatija: staviti se u tuđu kožu kako biste ostvarili suživot pun harmonije. Dobro je svaki dan nastojati postići ovaj cilj.
