Kad čovjek shvati, pounutri i shvati da zaslužuje biti sretan, život mu se otvara, dani na vidjelo iznose nove prilike, brave se širom otvaraju, a enigme se pretvaraju u kipove od soli koje vjetar raznosi. Ništa nas ne može zaustaviti od trenutka kada shvatimo da zaslužujemo radost, dok drugi mogu samo pokušati zastrašiti našu volju.
Kako je rekao Emily Dickinson u svojim pjesmama ljudi ignoriraju njihovu veličinu dok ne ustanu. Zanimljivo je da nas često naš odgoj, društvo i ljudi oko nas više vole vidjeti kako sjedimo pokorno, šutke i poslušno.
-Benjamin Franklin-
Zapravo, upravo se to dogodilo poznatom pjesniku Massachusettsa čiji je razočarenja strahovi i tuga završili su zaključavši je u sobu njezine obiteljske kuće u Amherstu, transformirajući je iz nešto više od sjene u vrlo mršavu figuru koju su susjedi mogli promatrati kroz prozore. Od svih svojih 1800 napisanih pjesama vidjela je samo desetak objavljenih dok je od ljudi oko sebe voljela samo jednu, ali ni ona ni on nikada nisu bili dovoljno hrabri da učine prvi korak.
Bila su to druga vremena, nema sumnje. Bio je to drugačiji mentalitet. Ipak, koliko god čudno izgledalo složeni svemir emocija, nesigurnosti i nedostatka samopouzdanja aspekt je koji nikada ne izlazi iz mode. To je kao video koji nikad ne prestaje, koji nam donosi čaroliju prilike, ali je pušta, koji nas uči što je sreća, ali je odmah odnosi ostavljajući nas sa željama, patnjom, sjećam se i pokajanje.
Kajanje što se nisam usudio više što se nisam borila što se nisam osjećala zaslužnom za tu neponovljivu priliku što nisam imala dovoljno hrabrosti za tu izgubljenu ljubav...
Zaslužuješ bolji život
Anna je počela ići u teretanu jer je željela zdraviji život. Tamo odlazi svaki dan od 19 do 20 sati, ali i dalje puši dvije kutije cigareta dnevno. Carlo je ostao bez posla prije 9 mjeseci. Svaki dan izlazi dijeliti životopise, ali kad se vrati kući, počne to raditi jesti na kompulzivan način toliko da mu se tijelo primjetno promijenilo. Marta je prije mjesec dana prekinula vrlo problematičnu vezu i odmah se bacila na online chatove s opsesivnom idejom pronalaska idealnog partnera.
Sve su to primjeri koji se mogu sažeti u središnju ideju da dok nalazimo ravnotežu u jednom području našeg života, u drugom poduzimamo zabrinjavajuće korake unatrag. Pomalo kao da nismo u potpunosti prihvatili da zaslužujemo bolji život a to nas često tjera da se prestanemo brinuti o sebi na potpun i zdrav način. Zašto ovo radimo? Zašto ne pokušamo preuzeti autentičnu kontrolu nad svojom stvarnošću kako bismo postigli dobrobit?
Odgovor na ovo pitanje moramo tražiti ne samo u sebi prošlost ali također u našoj nesposobnosti da se brinemo o sebi, da tražimo psihološku dobrobit, pa čak i prije nego što upravljamo svojim emocijama. U tri predložena primjera vidjeli smo kako svaki od ovih ljudi čini neke stvari koje rade dobro. Jedan ide u teretanu, drugi traži posao, a posljednji je okončao kompliciranu i nesretnu vezu.
Ipak druga ponašanja daju život tim vrlo čestim crnim rupama: tjeskoba, neizvjesnost, strah od budućnosti, nemogućnost biti sam, ovisnost o određenim supstancama... Svi znamo da zaslužujemo bolji život, ali ne znamo kako zadovoljiti autentične potrebe, one koje se nalaze u intimnijoj i dubljoj razini našeg bića.
Vjerujte u sebe jer biti sretan nije nužnost već pravo
Život će nam dati više prilika samo ako stavimo jednu nogu pred drugu da je tražimo. Sreća će nam pokucati na vrata samo ako smo spremni, ako smo pažljivi, pripremljeni i iznad svega... voljni. Jer oni koji dopuste da ih strahovi i nesigurnosti povuku na more doživjet će brodolom na otoku izgubljenih prilika. Jer oni koji odustanu pred razočarenjima prije ili kasnije će patiti od istog fizičkog i mentalnog poremećaja na koji se Emily Dickinson natjerala.
Pretpostavljam da nisam poput Emily Dickinson koja je svoje najljepše stvari držala zavezane na vrpci u svojoj ladici
-Jeff Bridges-
U ovim vremenima kada su Twitter i Facebook puni pilula sreće u obliku nježnih fraza postoji nešto što ne smijemo izgubiti iz vida. Nešto na što nas promotori tvrtke vrlo pažljivo podsjećaju pozitivna psihologija : moramo naučiti prihvatiti bolna iskustva ne pridajući težinu tome koliko teška mogu biti. Otkaz, razočarenje ili nesreća događaji su koje moramo progutati na silu. Nakon što smo zaronili u kaotični ponor negativnih emocija, dolazi vrijeme da se vratimo na površinu i to ćemo učiniti jači nego prije. Osjećati se važno.
U našem kompliciranom svakodnevnom životu moramo internalizirati činjenicu da ljudi nisu sami zaslužuju osjećati se dobro osjećati se mirno upoznati zadovoljstvo, slobodu, trijumf i okus radosti. Sve ove dimenzije zapravo jesu prava . Zašto nije važno kakva je naša povijest ili odakle dolazimo ili tko smo... Svi imamo puno pravo biti sretni i birati kako ćemo biti sretni.
