Tko se ne bi volio osjećati motiviranim? Znati iskoristiti taj impuls koji nas tjera da nastavimo naprijed koji nam šapuće da je moguće ostvariti svoj san koji nas potiče da se nastavimo boriti jer osjećaj inspiracije zaista ima svoju čar. I tada tu je zamka motivacije .
Kada se osjećamo motivirani sve nam se čini mogućim ili barem sve što ima veze s našim ciljem. Ipak, mnogi upadaju u zamku motivacije kada im klone snaga i pojave se razočaranje i sumnje ili kada žele nešto postići, a ne znaju odakle krenuti. Zaronimo dublje u temu.
Prije svega, priprema je ključ uspjeha.
-Alexander Graham Bell-
Što je motivacija?
Prema engleskom liječniku i psihoterapeutu Russ Harris nemati motivaciju je nemoguće s obzirom da u svakoj akciji koju provodimo postoji određeni stupanj motivacije. Na neki način svako ponašanje koje provodimo služi za postizanje nečega.
Održati govor jesti pecivo voziti reći da smo bolesni obaviti telefonski poziv sjediti na sofi čitati knjigu ili razgovarati o bilo kojoj temi. U svakoj od navedenih radnji postoji svrha, namjera, motivacija čak i ako toga nismo svjesni.
Ali tada od čega se sastoji motivacija? Prema Harrisu u želji da se nešto učini. Osjećaj motivacije nije osjećaj moćne magije koja nas navodi da djelujemo instinktivno niti je to božansko nadahnuće koje nas prožima, već je to želja da nešto učinimo. Ništa više.
Uzmimo primjer da bolje razumijemo. Mjesecima pišemo roman, ali već tjedan dana osjećamo se demotivirano jer nemamo vremena i umorni smo od posla. Više ne pišemo nego to vrijeme provodimo gledajući televiziju pričajući ili ležeći na sofi.
U ovoj situaciji očito je da je naša želja da gledamo televiziju ili ležimo na sofi veća od želje da nastavimo pisati roman. Sada nam je bitno da želimo pisati, ali nemamo ni vremena ni želje. Osjećamo se iscrpljeno. Ali tako za koju svrhu gledamo li TV ili ostajemo na sofi?
To može biti da se opustimo, da nam bude ugodno, ili da se smirimo, ili da se na trenutak osjećamo dobro jer izbjegavamo pisanje. Dugoročno, ovakvo ponašanje nam ne pomaže da ostvarimo svoj san.
Ne bi li bilo bolje da umjesto nedostatka motivacije – samo ta motivacija koja nas izbjegava malaksalost i to nas dugoročno tjera da činimo ono što želimo - naša motivacija za pisanje je zavladala objaviti knjigu ili podijeliti najbolje od sebe s drugima?
Kada kažemo da se ne osjećamo motivirani, ono što zapravo mislimo je da bismo željeli učiniti nešto važno za nas, ali da nismo voljni djelovati ako se ne osjećamo sretno, samopouzdano i puni energije. Dakle, dok se osjećamo umorno, nesigurno, malodušno ili lijeno teško da ćemo se posvetiti nečemu...
Nemojte sjediti i čekati da stvari pljušte s neba. Borite se za ono što želite, preuzmite odgovornost za sebe.
-Michel Tanus-
Motivacijski vakuum i motivacijska zamka
Kada motivaciju shvatimo kao osjećaj vrlo je vjerojatno da ćemo ostati nepokretni . Kao što kada se osjećamo dobro, pozitivno ili entuzijastično, kažemo da se osjećamo motivirano, ali ako se ti osjećaji isključe ili nestanu, kažemo da se osjećamo demotivirano. Ali iz kojeg razloga?
Vrlo jednostavno. Motivacija shvaćena kao osjećaj dovodi nas do toga da upadnemo u zamku u kojoj prikrivamo najprikladnije osjećaje prije poduzimanja bilo kakve akcije, koja nas vodi ostati miran na čekanju. Ovo je zamka motivacije. Poanta je: mislimo li doista da će se motivacija magično pojaviti?
Ora kad bismo motivaciju shvatili kao želju, a ne kao osjećaj, stvari bi se promijenile : vjerojatno bismo promijenili stav. U tom smislu mogli bismo procijeniti svoje želje i identificirati što nas motivira u svakoj od naših odluka. Nadalje, mogli bismo razlikovati želje koje imaju za cilj spriječiti nelagodu od onih koje su slične našim vrijednostima.
O nama ovisi hoćemo li voditi život vođen željom da izbjegnemo sve ili onaj koji se temelji na vrijednostima. Da, ne možemo zaboraviti da među našim najiskonskim instinktima postoji želja za izbjegavanjem nelagode i stoga nije moguće eliminirati tu tendenciju; umjesto toga možemo odlučiti djelovati u skladu s našim vrijednostima. Poanta nije u tome da nužno budemo motivirani, već da se posvetimo onome što želimo.
Dakle, prema Russu Harrisu, predanost je prvi korak; osjećaj motivacije dolazi na red. Odnosno postupci su na prvom mjestu pa tek onda osjećaji. Puno je bolje i s većim zadovoljstvom ponašati se prema svojim vrijednostima, tim više ako se željeni osjećaji pojave kasnije. Međutim, to se ne događa uvijek jer u smislu osjećaja nema jamstava.
Argumenti našeg uma
Zamci motivacije moramo dodati sve one poruke koje mediji, određene knjige i određene Ljudi nam neprestano dobacuju pitanja o tome koje su strategije potrebne da bismo se osjećali motiviranima. Često se uglavnom radi o disciplini i snazi volje. Vjerujući ovim porukama ponovno ćemo upasti u zamku motivacije.
- Prvo ćemo se odvažiti u potragu za tom čarobnom formulom koja nas čini motiviranima umjesto da se obvezujemo na akciju.
- Drugo, kada ga ne pronađemo, donijet ćemo odluku da napustimo poduzeće jer disciplina postoji snaga volje koji nas karakterizira nije dovoljno.
U ovom trenutku, nakon razmišljanja, shvatit ćemo da je disciplina Snaga volje samo je još jedan način izražavanja predanosti koja se temelji na skupu vrijednosti kao i učiniti ono što je potrebno da dobijemo ono što želimo čak i ako se u nekim trenucima ne osjećamo motivirani.
Samo se trebamo osloboditi uvjerenja da će se želja pojaviti kao čarolijom i umjesto toga početi njegovati predanost našem cilju. Ne zaboravite: prvo se moramo ponašati dosljedno svojim vrijednostima bez obzira na to kako se osjećamo. A jednom kad se ova navika stekne, pojavit će se disciplina ili snaga volje.
Došlo je vrijeme da napustimo čekaonicu motivacije kako bismo napravili mjesta za predanost našem cilju i drugo naše vrijednosti . Samo tako će se pojaviti dugo očekivana želja, ona koja nas na neki način tjera da ostvarimo svoje snove.
