
Naučiti živjeti u sadašnjosti nudi velike prednosti ; ali živjeti iskorištavajući sadašnji trenutak nije uvijek lako. Često se događa da su protagonisti naših života tjeskoba i tuga. Događa li se i vama?
S nostalgijom se prisjećamo onih trenutaka prošlosti kada smo se smijali toliko da su nam potekle suze ili onih za koje smo bili uvjereni da će trajati zauvijek. Maštamo i radimo tisuću planova za sutra u potrazi za savršenom budućnošću. Napor koji često zahtijeva mnogo vremena i energije. Mnogi od nas vrijeme provode planirajući budućnost i nostalgično se prisjećajući prošlosti . Ali pogledajmo u ovom članku kako naučiti živjeti u sadašnjosti.
Tjeskoba prošlosti
Moramo priznati da smo svi barem jednom sa svojim sjećanjima zaronili u prošlost. S nama nema ništa, mi smo ljudska bića i kao takvi se definiramo na temelju naših sjećanja. Kako naš život napreduje, dolazimo u iskušenje da se vratimo u prošlost jer u sadašnjosti ne nalazimo pozitivne podražaje i osjete . Upravo u tim trenucima skloni smo držati do svog bolje uspomene kao da su naše najdragocjenije blago.

Problem je u tome što ponekad naša želja da se usidrimo u prošlosti na kraju zaustavi naš rast. Vodimo bitku koja prije svega prijeti štetu našem psihičkom zdravlju s proživimo prošlost opsesivno bez uživanja u sadašnjosti.
Postoje sjećanja koja u nama bude emocije zbog kojih se možemo osjećati vrlo neugodno. Govorimo o tuzi i krivnji koji mogu potkopati naše emocionalno stanje; pogotovo ako nismo u stanju upravljati nuspojavama.
Nisi mogao drugačije jer nisi učinio drugačije. Sve što ste radili u prošlosti savršeno je za razinu svijesti koju ste imali u to vrijeme. Ako sada to vidite drugačije, slavite svoju svjesnost, ali ne dopustite egu da vas kontrolira svojim najmoćnijim oružjem: krivnjom.
-Alejandra Baldrich-
Neizvjesnost budućnosti koju treba graditi
Svi smo mi napravili ta razmišljanja. One u kojima misli slijede jedna za drugom bez mogućnosti prekidanja generiranjem pretjerana zabrinutost za budućnost. Ova navika, koja je vrlo raširena u današnjem društvu i duboko ukorijenjena u našem načinu života, tjera naš um da rasipa resurse zatvorene u neprekidnom stanju pripravnosti.
Budućnost nas plaši; strah koji budi daje potencijalni scenarij pun prijetnji koje zamišljamo . Govorimo o mentalnom procesu koji smo kao vrsta često koristili za preživljavanje. Ipak, ova strategija ne uspijeva kada nismo u stanju izgraditi zid za neizvjesnosti ili spriječiti i zadržati vlastitu anksioznost .
Prava velikodušnost prema budućnosti sastoji se u davanju svega sadašnjosti.
-Albert Camus-
Ovdje i sada: naš novi asortiman djelovanja
Jedina stvarnost na koju stvarno možemo intervenirati je sadašnjost . To je mjesto gdje se život događa i ono što se događa upravo dok ovo čitate. Možemo samo uživati u sadašnjosti od malih trenutaka od kojih se život sastoji.
Kada putujemo u prošlost i budućnost, važno je upotrijebiti sve svoje sposobnosti da objektivno prepoznamo prepreke koje one sa sobom nose. . Važno je naučiti odvojiti naše emocije od situacije i biti u stanju identificirati nove putove za kretanje naprijed. Da biste to učinili, najbolja tehnika je usredotočiti se na sadašnji trenutak i naučiti živjeti u sadašnjosti.
Znamo da je lakše reći nego učiniti; ali uz malo vježbe moći ćemo dodati ovaj stav svojoj osobnosti. Prvi korak može biti prihvaćanje ideje da su promjene pozitivne. Život u osnovi jest promijeniti i evolucija. Oboje nam je često nadohvat ruke iz sadašnjeg trenutka.
Prošlost je nestala, ono što čekate je odsutno, ali sadašnjost je vaša.
-Arapska poslovica-
U svojim konferencijama i knjigama o vodstvu i menadžmentu Francisco Alcaide vrlo jasno govori o tome kako možemo upravljati našim emocijama i preuzeti kontrolu nad našim životima:
- Gledajte u prošlost sa zahvalnošću.
- Uživajte u sadašnjosti s entuzijazmom.
- Graditi budućnost s nadom.
A vama koji čitate ovaj članak, poručujemo da ste upravo tamo gdje biste trebali biti... na putu da naučite živjeti u sadašnjosti.
Naučiti živjeti u sadašnjosti
Ponekad moramo obuzdati inerciju našeg emocionalnog fokusa tako da ga bolje usmjerimo. Zauzdavanje ove uznemirenosti ili barem opasnog unutarnjeg dijaloga na koji smo navikli je ključno . Samo tako ćemo moći usvojiti perspektivu koja nam omogućuje da se usredotočimo na trenutni trenutak i uživamo u sadašnjosti.
Možemo pribjeći pomnost. To je tehnika koja vam pomaže da steknete potpunu svijest o sadašnjem trenutku . Tehnika koja nam pruža smirenost potrebnu da odgovorimo, a ne samo da reagiramo na okolnosti s kojima se nalazimo.
Moramo prestati razmišljati o svim pojedinačnim trenucima koji čine naš život i zato što ako razmišljamo o tome, najstimulativniji su oni koji stignu neočekivano i nepredviđeno. Ne tražimo ih već ih nalazimo dok živimo uživajući u sadašnjosti.
 
   
             
             
             
             
             
             
             
             
						   
						   
						   
						   
						   
						   
						  