L’ djetinjstvo za mnoge je simbol čistoće, nevinosti, vitalnosti i radosti: tko se ne prisjeti onih trenutaka kada je sve bilo od smijeha i ljubavi kada nam je najveća briga bila slasticu koju nam je majka pripremila.
Što ako u sebi nastavimo nositi odraz one djece koja smo nekad bili?
Naša vitalnost je dijete koje nam govori
Starost je više od fizičkog odraza starosti, pitanje stava:
Jedna od potreba odrasle osobe je gledati budućnost : učiniti nešto što će sutra imati pozitivne posljedice. Biti odrasla osoba znači biti odgovoran za svoje postupke i brinuti se za one koji su pod vašom zaštitom.
Iako je ispravno uzeti u obzir ove aspekte ne možemo zaboraviti svoje unutarnje dijete, ono koje nas tjera da budemo kreativni, da se obnavljamo i da nikada ne prestanemo biti mladi. Zahvaljujući njemu nećemo prestati vjerovati u život.
Kada ste posljednji put razmišljali o tome što vas uistinu čini
Možda Mali princ Od i koji nam daje shvatiti da je ono bitno očima nevidljivo.
Ako smo popustljiviji prema onom dijelu nas koji od nas traži da se distanciramo od negativnih aspekata svijeta odraslih, shvatit ćemo da je ponekad ono što nas čini sretnima jako daleko od onoga što nam se čini očiglednim. Nevini i svježi izgled to može shvatiti mnogo prije nego što ga pogledate
Prihvatite dijete koje živi u vama: pogledajte ponovno
Možda odrasla dob nije ništa drugo nego drugačija perspektiva dok prelazimo iz divljenja onome što je oko nas do straha od onoga što nije normalno. Nije li istina da se na normalne stvari može gledati očima puna čuđenja? Možda je upravo to poanta: začuditi se svijetu kao da ga svaki dan prvi put vidimo kao netko tko je spreman prihvatiti slučajnu slučajnost u svom životu. Na taj način bismo se radovali i više cijenili stvari koje su oko nas, a koje ne vidimo.
Nema ništa loše u tome da iznesemo našu djetinjastu stranu. To ne znači odustajanje od odrasle strane, već postizanje ravnoteže između to dvoje koja nam omogućuje oboje Promatrati svijet odraslim očima je potrebno, ali oslikati ga nijansama unutarnjeg djeteta je iznenađujuće.
Budimo racionalni: slušajmo svoje unutarnje dijete jer ono ima više lekcija za dati nam nego što mislimo, a sve će nas one odvesti putem sreća . Nemojmo izgubiti znatiželju, želju za uživanjem u životu i nevinosti: analiziramo svijet kao što ga analizira mali princ i pokušavamo stići tamo gdje nam oči to dopuštaju.
