
Život nema smisla, to je glavno uvjerenje onih koji ga doživljavaju srceparajući osjećaj egzistencijalne praznine u kombinaciji s težinom nepravde i nekom vrstom nepovezanosti s onim što ih okružuje.
Oni su općenito promišljeni ljudi koji istražuju relevantne teme kao što su smrt ili nedostatak slobode i koji se ne mogu odvojiti od dubine egzistencijalna praznina koja ih sve više usisava. Praznina kojoj društvo doprinosi svojim porukama temeljenim na vrijednostima individualnosti i trenutnog zadovoljstva.
Ima i ljudi koji oni upravljaju užicima s jedinom svrhom anesteziranja patnje . Ali ni to nije dovoljno da se ispuni praznina.
Ni za jednog od njih nema razloga za život. Ništa ih ne ispunjava, ništa ih ne zadovoljava i završavaju zarobljeni u psihološkom stanju patnje. U većini slučajeva ova situacija dovodi do duboke depresije ili autodestruktivnog ponašanja.
Egzistencijalna praznina: osjećaj da je život besmislen
Egzistencijalna praznina je beskrajna spirala . Prepoznajte sebe kao nekoga tko svijet vidi iz druge perspektive zbog stalnih nedosljednosti ili zato što ste se zanijeli potraga za užitkom kako bi izbjegli patnju. Trenutno vrlo raširen fenomen.

Dubina ponora
Razvoj nečije potrage za smislom života može biti osujećen nepostizanjem ciljeva. Kada je sukob između očekivanja i stvarnosti toliki da preostaje samo razočaranje ili kada krizne situacije ugroze osjećaj sigurnosti i izvjesnosti bez posjedovanja adekvatnih alata za njihovo rješavanje.
Sve to dovodi do dubokog stanja egzistencijalne frustracije koja osobu prazni i može je odvesti u ponor boli. Kao da je unutra pustinja u kojem nerazumnost dominira postojanjem i gdje je izgubljena sposobnost odnosa prema drugima i osjećaja za njih.
Psiholog Benjamin Wolan to je stanje nazvao egzistencijalnom neurozom i definirao ga kao nemogućnost pronalaženja smisla života; osjećaj da nemate razloga živjeti da biste se borili za nadu... nesposobnosti pronaći cilj ili smjer u životu osjećaj da čak i ako se ljudi trude u svom poslu zapravo nemaju nikakvih aspiracija.
Neki autori kao što je psihoterapeut Tony Anatrella ukazuju stalna potraga za zadovoljenjem ega kao uzroka gubitka smisla s obzirom da se radi o sebičnim postupcima koji priječe sposobnost osobne transcendencije.
Egzistencijalna praznina i gubitak smisla
U odnosu na gore rečeno drugi autori navode da gubitak smisla povezan je s nestankom drugoga uz nadmoć individualističkih vrijednosti i dobivanje zadovoljstva kao – netočnog – mehanizma za sreću . Na taj način osoba se drži svojih individualnih želja, slabeći osjećaj društvenih referenci kao što su suživot, solidarnost ili međusobno poštovanje.
Kada stvarnost postane zbunjujuća i sredstva za postizanje sreće postanu sama sebi svrha, postoji rizik od pada u prazninu. Kratkotrajne ugodne emocije kao što su zabava ili radost pružaju zadovoljstvo, ali ne samoostvarenje i kao svaki užitak nose sa sobom opasnost od stvaranja ropstva ili ovisnosti.
U određenom smislu čovjek treba učiniti nešto sa svojim životom što nije samo nešto dobro nego i nešto što je on sam stvorio. Smisao života vezan je, dakle, za sudbinu koju čovjek želi i treba ; budući da kroz tu želju on pokušava donijeti slobodu svojoj evoluciji jer kada živi u potpunosti kada sloboda prelazi granice imanencije on shvaća da smisao njegovog života nije samo sveden na nešto materijalno i konačno već ide dalje.
Problem nastaje kada se to ne dogodi očekivano kada okolnosti ne ispunjavaju očekivanja njegovog životnog plana i besmislice vode u ponor egzistencijalne praznine.

Noetička dimenzija čovjeka
Prema švicarskom psihijatru Viktor Frankl čovjeka karakteriziraju tri glavne dimenzije:
- Depresivni simptomi
- Agresivni simptomi sa ili bez kontrole impulsa.
- ovisnosti .
Kada osoba doživi duboko stanje dosade i odbojnosti i izgubi se u labirintu svog postojanja, sukobi nastaju u njenoj duhovnoj dimenziji. Ne može integrirati svoje ozljede a možda ih čak neće ni moći otkriti. Niti pronaći razlog za postojanje na način da se utopi u patnji doživljavajući nedostatak smisla, koherentnosti i svrhe, odnosno: egzistencijalnu prazninu.
Frankl navodi da je ta praznina korijen mnogih mentalnih poremećaja. Odnosno, slom noetičke ili duhovne dimenzije, onaj osjet za koji postojanje nema smisla, a koji se u psihološkoj dimenziji izražava kroz tri skupine glavnih simptoma:
Kao da ljudi zarobljeni u egzistencijalnoj praznini pokrivaju svoje oči i osjećaje nesvjesnim velom koji ih sprječava da pronađu smisao života i da vodi ih u nezadovoljstvo i kronični očaj . Što treba učiniti da se pronađe ovo značenje?
Ponašajte se kao da živite po drugi put i da ste prvi put učinili jednako loše kao što ćete to sada učiniti.
-Viktor Frankl-
Potraga za smislom
Prema švicarskom psihologu Carl Gustav Jung čovjek treba pronaći smisao da nastavi svoj put u svijetu . Bez tog značenja čovjek se gubi u ništavilu na ničijoj zemlji lutajući labirintom postojanja.
Frankl naglašava da je put do smisla posredovan vrijednostima i da je društvena svijest alat koji ga otkriva. Čak i ako se vrijednosti rađaju u osobnoj intimi, one na kraju kulminiraju u univerzalnim vrijednostima koje se podudaraju s religijskim ili filozofskim kulturnim sustavima.
Odnos s drugima je bitan da se ne izgubi smisao života. Kao i održavanje emocionalnih veza sve dok u njih ne polažemo svoju odgovornost da budemo sretni. U određenom smislu, život sa smislom je život ukorijenjen u društvenom.
Francuski sociolog i filozof Durkheim vrlo dobro promišlja problem društvenog iskorijenjenja i njegovih posljedica: [kada se pojedinac] individualizira preko određene točke, ako se previše radikalno odvoji od drugih bića, ljudi ili stvari, nađe se izoliranim od istih izvora kroz koje bi se prirodno trebao hraniti, a da mu ne preostaje ništa za crpiti. Stvorivši prazninu oko sebe, stvorio je prazninu u sebi i ne preostaje mu ništa o čemu bi razmišljao osim vlastite nesreće. Ne preostaje mu nijedan drugi predmet meditacije osim ništavila u njemu i tuge koja je njegova posljedica

Egzistencijalna praznina i smisao života
Ne radi se o traženju krivaca ili spasitelja, već o usvajanju promišljenog i odgovornog stava koji nam omogućuje da istražujemo iznutra, pronađemo svrhu i pobjegnemo iz egzistencijalne praznine. Jer istina je da za nas nema sumnje složenije od smisla života.
Pošteno je reći da postoji onoliko načina da se definira smisao života koliko i ljudi. Pa čak i svatko od nas može promijeniti svoju svrhu života tijekom svog postojanja. Ono što je važno, kako je rekao Viktor Frankl, nije smisao života na općoj razini, već smisao koji mu pripisujemo u određenom trenutku.
Nadalje, Frankl tvrdi da ne bismo trebali toliko ispitivati smisao života koliko shvatiti da smo mi sami ti koji nas zanimaju. Odnosno, mogli bismo odgovoriti na život odgovarajući na vlastiti život. To znači da je odgovornost intimna bit našeg postojanja.
Jer iako smo uložili vrijeme, energiju, trud i srce, ponekad je život nepravedan. Čak i ako je u ovim trenucima potpuno razumljivo pokleknuti, imamo dvije mogućnosti: prihvatiti da ne možemo promijeniti ono što se dogodilo, da se ne može ništa učiniti i da smo samo žrtve okolnosti ili prihvatiti da zapravo ne možemo promijeniti ono što jest uspjeh ali umjesto toga možemo promijeniti svoj stav prema tome.
Zaključci
Odgovorni smo za svoje postupke, svoje emocije, svoje misli i svoje odluke. Iz tog razloga imamo mogućnost odlučiti zašto i kome ili za što se smatramo odgovornima.
Smisao života se uvijek mijenja . Svaki dan i svaki trenutak imamo priliku donositi odluke koje će odrediti hoćemo li biti podložni okolnostima ili ćemo djelovati dostojanstveno, odgovorno osluškujući sebe i oslobođeni zamki užitka i trenutnog zadovoljstva.
Ljudsko biće nije jedna stvar više među ostalima
-Viktor Frankl-