Gdje nestaju strahovi koje ne imenujemo? Gdje su emocije koje smo pustili ne definirajući ih? Kako možemo izliječiti ono što nas boli ako umjesto da se s tim suočavamo izbjegavamo? Gdje nestaju neispunjeni snovi? Ono čemu ne damo ime prestaje postojati, ali to ima posljedice .
Prestanak postojanja ne znači da prestaje boljeti, samo prestaje utjecati na svijet, ali ne i na nas. Osjećamo se loše kada ne govorimo o onome što nam smeta kod drugih ili što nas ljuti. Loše se osjećamo i kada je naše samopouzdanje pogođeno i kada ostanemo bespomoćni.
Kako možemo definirati svoje strahove ako im ne damo ime?
Priručnik za preživljavanje:
Gutanje ponosa ne deblja te.
To što si čvrst ne čini te jačim.
Suze teku ali i pune.
Opraštanje vas čini velikima.
Traženje oprosta čini te neizmjernim.
Pitati te čini mudrim.
Ostati u nedoumici čini te glupim.
Voljeti nije za slabe.
Mržnja je za slabo srce.
Voljeti sebe je neophodno.
Bitno je biti svoj.
-Iván Izquierdo-
Kako ono što ne imenujemo utječe na nas?
Jeste li znali da trećina ljudi koji odu liječniku imaju simptome koji nemaju medicinskog objašnjenja? Bol ne nastaje u tijelu, već u njemu psiha ali što se događa u tim slučajevima? Što boli na isti način. Neugoda ostaje unutra, a da ne može izaći van i stoga postaje bol i oštećenje tijela i kože. Sve što ne imenujemo ostaje unutra i za druge prestaje postojati.
Što više vremena provodimo sami sa svojom boli, ona sve više raste u nama i ne dopuštajući joj da izađe van, povećavaju se šanse da se razbolimo. Kad vidimo ali šutimo; kada osjećamo, ali ne djelujemo; kad pokušamo bol ali mi to ne liječimo. Oni su načini da razbolimo naše tijelo i dušu; oni su načini da se povrijedimo jer ne damo ime onome što nas okružuje.
Patnja u samoći gori iznutra, zato nema boljeg lijeka nego dati ime onome što nas ubija iznutra našima strahovi i našim snovima da damo ime onome što mislimo da je nepravedno i kada mislimo da možemo upravljati time da radimo na tome i suočimo se s tim da budemo jači nego zato što je sada poprimilo oblik i sliku i mi smo ga preuzeli.
Što duže patite u tišini, to ste bolesniji.
-Paulo Roberto Gaefke-
Zašto nije dobro potiskivati svoje osjećaje?
Ono što mi ne imenujemo, drugi ne mogu razumjeti a to nas sprječava da nam se pomogne. To je kao teret koji nosimo na svojim plećima, ali ga nitko ne vidi i samim tim ne možemo podijeliti teret. To je teret koji nosimo sami i kao usamljenike nas muči i progoni.
Emocije igraju važnu ulogu u ljudskom životu pa je upravljanje njima presudno za naše mentalno i fizičko zdravlje. Prema znanstvenicima Philippeu Goldinu i Jamesu Grossu u a artikal objavljeno u časopisu Biološka psihijatrija emocije imaju korelat u našem obrascu moždane aktivnosti bez obzira jesu li izražene ili ne. S druge strane, također su utvrdili da potiskivanje emocija aktivira amigdalu i insulu. Razmišljanje o vašem stanju uma također pomaže u smanjenju negativnog utjecaja na mozak i psihu.
znajući stisak ili štetu koju su nam možda nanijeli. Kada identificiramo emocije koje proizlaze iz situacije (strah, radost, ljutnja…), bliže smo tome da se s njome inteligentno nosimo.
