Živjeti od sjećanja znači ograničavati se jer oni koji ne uživaju u svakodnevnom životu ne iskorištavaju sadašnji trenutak za život... život se ne sastoji od sjećanja nego od djelovanja. Ne ide unatrag nego naprijed. Nije to biti zarobljenik između prošlosti i budućnosti kao da ovdje i sada ne postoji.
Sjećanje je dio života i često je neizbježno u dobru i u zlu. U određenom smislu Sjećanja nas vežu za ono što volimo, tko smo i što ne želimo izgubiti. Na ono što je duboko utjecalo na nas. Međutim živi sa uspomenama nije pozitivno.
Jučer je sjećanje na danas, a sutra je san sadašnjosti.
Sjećanja varaju jer su zaslađena događajima sadašnjosti i zamkama sjećanja.
Nemoguće je živjeti od sjećanja
U intervjuu su pitali Albert Einstein što je učinio kad je imao novu ideju. Na primjer, ako je to zapisao na komad papira ili u posebnu bilježnicu. Znanstvenik je jasno odgovorio: Kad imam novu ideju, ne zaboravljam je. Ništa istinitije kada nas nešto toliko oduševi da je gotovo nemoguće zaboraviti.
Sjećamo se onoga što je stvarno važno, što nas može pokrenuti jer u nama aktivira područja i moždane veze potrebne za snimanje tog sjećanja. Problem je i što bi išlo zaboravljen obično se intenzivno registrira u našim umovima. Ništa ne popravlja sjećanje tako intenzivno kao želja da ga izgubite.
Psihologija nas upozorava da je zaboravljanje neophodno za zadržavanje relevantnih sjećanja. Mehanizam pamćenja izuzetno je razrađen i omogućuje nam da povratimo samo ono što nam je sastavni dio.
Morate živjeti u sadašnjosti zaroniti u svaki val pronaći svoju vječnost u svakom trenutku. Budale ostaju na vlastitom otoku mogućnosti
-Henry David Thoreau-
Sjećanja su miris koji traje
Zadovoljstvo je cvijet koji cvjeta kada živimo, radimo i djelujemo. Ovim cvijećem gradimo naše svaki dan memorija koji će biti parfem koji traje. Najsretnije uspomene su trenuci koji su završili kada je bilo prikladno, a da se ne povlače kroz vrijeme, a da se ne produžuju unedogled.
Ne pamtimo dane nego trenutke. Zato svaki put moramo proizvesti nove situacije. Bogatstvo života leži u sjećanjima koja nastavljamo stvarati. Stalno djelovati može biti komplicirano, pogotovo ako smo sami zapeli zona udobnosti . No, za intenzivan život to je potrebno.
Iako posjedujemo opipljivo fizičko tijelo i svijet koji nas okružuje percipiramo svim osjetilima skloni smo živjeti u vlastitoj um . Međutim, treba donijeti odluku. Možemo živjeti na sjećanjima i osjećajima koje ona pobuđuju u nama ili možemo preuzeti uzde u svojim životima i očito svojim emocijama. Samo tako ćemo moći u potpunosti uživati u svom postojanju.
Ključ življenja umjesto pamćenja nalazi se u razmišljanju i zamišljanju čekati manje. Prihvati ono što postoji i ništa više. Živjeti u trenutku bez da vas ometaju prijevare uma.
Istina je da se općenito uvijek pripremamo za život, ali nikad ne živimo. Međutim, život bi trebao djelovati upravo suprotno.
Naš svakodnevni život bit će uspomena. Ti živiš!
