Događa se da ponekad sami sebe kritiziramo i osuđujemo bez ikakve konstruktivne namjere. Iz nekog razloga uvijek postoje ljudi spremni projicirati svoju negativnost i nesigurnost prosuđujući jasno ili između redaka ono što drugi rade ili ne rade. Oni su ljudi koji se posvećuju prenošenju i širenju onoga za što vjeruju da su nedostaci i loši primjeri.
Svi smo u većoj ili manjoj mjeri bili žrtve ili kreatori destruktivnih prosudbi i kritika. Kritiziranje je toliko raširena praksa da je omogućila proliferaciju programa televiziji i radio temelji se isključivo na ovome: pokušavajući nauditi ljudima kritizirajući ih i osuđujući ih. Ovi programi danas uživaju sve veći uspjeh kod publike. Što se događa? Zašto se tako ponašamo?
Razumijevanje mehanizma kritike može nam pomoći da shvatimo kako ovo ponašanje funkcionira. Zbog toga u nastavku objašnjavamo neke od glavnih uzroke zbog kojih ljudi pokušavaju napasti i povrijediti druge osudama i kritikama koje nisu nimalo konstruktivne.
Sve, apsolutno sve je za kritiku. Bitno je samo imati maštu
1. Osjećaj manje vrijednosti
U osnovi kritike mogu biti osjećaji inferiornosti kao i osjećaji superiornosti. Za mnoge ljude osjećaj superiornosti nije ništa više od maske kojom skrivaju osjećaj manje vrijednosti. mjesto gdje se možete osjećati manje nesigurno.
Na taj način pokušavaju zadovoljiti svoju potrebu da se osjećaju jakima i superiornima, čak i ako ih to navodi da gaze druge, narušujući im imidž kritikom.
-Migel Delibes-
2. Nezadovoljstvo samim sobom
Kritiziramo druge kako bismo smanjili svoje nedostatke. Kada kritiziramo druge, samoobmanjujemo sebe uvjeravajući sebe da problem leži u njima, a ne u nama samima. Kada kritiziramo pokušavamo se uvjeriti da drugi čine ozbiljnije pogreške od naših kako se ne bismo osjećali previše loše.
Kritiziranjem vrlo često odražavamo ono što nam smeta kod nas samih. Hajdemo projektirati naše strahove i nesigurnosti. Ne Neprihvaćanje nekih osobnih karakteristika i njihovo prepoznavanje kod drugih stvara odbacivanje i izaziva kritiku. Ovaj fenomen je poznat kao odbačeno ja.
Ljubomorni i zavidni ljudi izvrsni su generatori kritike. Osjećaj inferiornosti pokreće obrambeni mehanizam koji se sastoji od snižavanja kvaliteta druge osobe kroz kritiku. U tim je slučajevima uobičajeno uveličati nedostatke koji se vide ili izmisle kod druge osobe.
3. Potreba za integracijom
Neki ljudi temelje svoje društvene odnose na kritici drugih. Studije nam to često govore da bismo postali dio društvene skupine, navodimo se na kritiziranje ljudi koji pripadaju drugoj skupini . Tako kritika djeluje kao pojačanje tog osjećaja pripadnosti prema sebi i prema ostalim članovima grupe (endogrupe).
Na kritiku često utječe reakcija ostatka grupe. Ako se pojača, najvjerojatnije će se povećati u intenzitetu i učestalosti. Suprotno tome, ako se odbije, osoba će pribjeći drugim načinima da ojača svoj osjećaj pripadnosti.
Konačno, kada smo uvjereni da smo stručnjaci za neku temu, možemo kritizirati druge s ciljem pokazivanja onoga što znaju i afirmacije našeg stava.
4.
Želja za osvetom može biti jedan od razloga koji može dovesti do kritiziranja drugih. netko situacije nisu u potpunosti prihvaćene i stoga ostaju nerazriješene . U tim slučajevima kritika se koristi kao sredstvo poniženja i osvete. Kada nismo imali dovoljno hrabrosti nekome reći u lice da nas je povrijedio, pribjegavamo kritici kako bismo ispunili svoju frustraciju, ljutnju ili nezadovoljstvo.
-Jorge Cassieri-
Kritika kao osveta usko je povezana s osvetom kao manipulacijom. Ponekad kritiziramo vođeni perverznom namjerom da nekoga omalovažimo protiv kritizirane osobe kako bi je izdvojili iz skupine i izolirali...
5. Narcizam i egocentrizam
Kada osjećamo da možemo očekivati poseban tretman, a uvjereni smo da ga nećemo dobiti, mislimo da nam drugi nešto duguju. Ponekad se zbog narcisoidnog osjećaja fiksiramo na ideju da drugi nam moraju biti na usluzi. Kada osjećamo da se to ne događa pribjegavamo kritici žaliti se, omalovažavati i činiti da se drugi osjećaju loše.
Reakcije na kritiku
Kritika u svim oblicima i bez obzira na izvor je neizbježna. Polazeći od ove pretpostavke vrijedi zakon tri trećine. Ovaj zakon tvrdi da nas tamo voli trećina ljudi, druga trećina odija
Negativna i destruktivna moć povezana s kritikom ne treba se podcjenjivati. Winston Churchill usporedio pretrpljenu kritiku sa stvarnom fizičkom boli, a studija je nedavno otkrila da iskustvo odbijanja kritike i poniženja obrađuje isto područje mozga, ono odgovorno za obradu boli.
–Kant-
Bolje daleko…
Da bismo upravljali i živjeli s otrovnom društvenom epidemijom destruktivne kritike, moramo imati jasnu ideju na umu udaljiti se ili se zaštitite od štetnih ljudi. Ovi ljudi su negativna bića čiji je jedini cilj posvetiti se trovanju drugih s jedinom svrhom nanošenja štete.
Najbolje što možete učiniti u tim slučajevima je držimo se podalje posebno kada nas pokušavaju učiniti suučesnicima u kritici. Ne zaboravimo da interakcija s tim ljudima, osim što predstavlja vrlo lošu razmjenu, može biti štetna za naše emocionalno i socijalno zdravlje.
Zaključno, ključno je ne dopustiti da budete kontaminirani ili uključeni, kao i da ne dopustite da vas povrijedi kritika. Zapamtimo to kritika više govori o onima koji kritiziraju nego o onima koji su kritizirani i da je to stoga njihov problem, a ne naš.
-Elbert Hubbard-
