Sudbina, također poznata kao sudbina ili sudbina, ne obavlja kućne posjete . Ako ga želimo upoznati, moramo izaći i potražiti ga. Možda sami sebe uvjeravamo da je stvarnost tu da zadovolji naše želje kao čarolijom, ali istina je da se ono što želimo nikada neće ostvariti ako ne zasučemo rukave da to i ostvarimo. A ponekad nije dovoljno ni zasukati rukave.
Mogli bismo reći da su najbolji trenuci oni u kojima preuzimamo konce svog života, oni u kojima odlučujemo i preuzimamo u posjed svoju sudbinu. Jer umjesto da se molimo svemiru ili čekamo da se planeti poravnaju, moramo imati jasnu predodžbu na umu što želimo postići i zasukati rukave da se sagnemo sudbina našoj volji.
Pronađite sudbinu koju god želite jer nikada nećete znati kada će doći sudbina smrti.
-Anonimno-
Svojim odlukama krojimo sudbinu
Mi stvaramo sudbinu svakim korakom koji napravimo i svakim korakom izbor što radimo. Ipak, previše je ljudi uvjereno da će se stvari dogoditi jednostavnim prepuštanjem da ih nosi struja. Ali iz ove perspektive ne može se ništa očekivati. Jedini način na koji možemo dobiti ono što želimo je da se za to borimo.
S druge strane ima onih koji u to vjeruju svaka osoba dolazi na ovaj svijet s određenom sudbinom . Prema ovoj koncepciji svi imamo a cilj poruke koje treba dostaviti i poslove koje treba obaviti. Ne bismo slučajno bili na svijetu, naše bi postojanje imalo vrlo specifičnu svrhu.
Svatko od nas ima svoju sudbinu satkanu prema donesenim odlukama i izborima. Jedini imperativ mora biti slijediti ga, boriti se za njega i prihvatiti ga. Svatko od nas mora činiti ono što misli da je najbolje za sebe u svim trenucima svog života.
Moraš
– Steve Jobs-
Sudbina: praznovjerje ili stvarnost?
Da dođem do srži članka ostavljamo vam a priča koji analizira kako sudbina može ili ne mora utjecati na naše živote . Nadamo se da vam se sviđa.
David je bio izuzetno pobožan i pažljiv čovjek. Pobožan i vjeran Židov. Jedne noći dok je spavao u snu mu se pojavio anđeo.
– Davide – reče mu anđeo – Dolazim s neba da ti ispunim želju . Bog je odlučio da te nagradi i šalje me da ti kažem ovu poruku. Možete tražiti što god poželite i kada se probudite to će se ostvariti. Kada otvorite oči sjetit ćete se svega što se večeras dogodilo i bit ćete sigurni da to nije proizvod vašeg uma. Dakle pitanje. Što želiš više od svega na svijetu?
David je na trenutak razmislio prije nego što se sjetio pitanja koje ga je mučilo već neko vrijeme. Radilo se o njegovoj vlastitoj smrti. Ohrabren anđelom, upitao je:
– Želim da mi točno kažeš koji će biti dan i čas moje smrti .-
Dok ga je slušao, anđeo je problijedio i sumnjao.
– Mislim da ti ne mogu reći.-
– Rekao si da te mogu pitati bilo što. Pa ovo je ono što želim.-
– Rekao sam i da je to nagrada za tebe. Kad bih ti rekao ono što tražiš od mene, živio bi kao jadnik brojeći dane koji te dijele od smrti. – odgovori anđeo. – To ne bi bila toliko nagrada koliko kazna . Izaberi nešto drugo.-
David je dugo razmišljao. Ponekad međutim kada vam se u glavu uvuče ideja o smrti, teško ju je iskorijeniti.
– Još uvijek želim znati koji će biti dan moje smrti.-
Anđeo je shvatio da je nemoguće odvratiti čovjeka od njegove želje i da ako mu ne odgovori, neće uspjeti u svojoj glavnoj namjeri, a to je da mu ugodi odlučio mu je ugoditi.
– Budući da ste dobar čovjek i dobar Židov, dobit ćete čast biti među sretnicima koji će umrijeti na najsvetiji dan u tjednu. Umrijet ćeš u Šabat .-
Nakon što je izgovorio ove riječi, anđeo je nestao, a David je mirno nastavio spavati do sljedećeg dana.
Kad se probudio baš kao što je anđeo predvidio, u glavi mu je još uvijek bilo živo sjećanje na ono što je sanjao. Nadalje osjećao je privilegiju da bude jedini čovjek koji unaprijed zna dan svoje smrti.
Sljedećih dana sve je išlo dobro dok nije stigao petak. Dok se pripremao za dolazak subote, David je počeo drhtati.
Može li ta subota biti dan koji je predvidio anđeo? Je li mu se zato anđeo ukazao u snu baš u tom trenutku? Kakvog je smisla imao odlazak u hram posljednjeg dana njegova života? Budući da će ionako umrijeti, mogao je i ostati kod kuće. David je shvatio da je pogriješio. Znao je nešto što bi radije ne znao jer bi informacije koje je imao samo natjerale njega i one koje je volio da pate.
Nakon što je dobro razmislio, čovjek je pronašao rješenje. Čitao bi Toru svakog petka navečer i ne bi stao dok se ne bi pojavila prva jutarnja zvijezda budući da nitko nije mogao umrijeti dok je čitao svetu knjigu.
I tako je i učinio. Prošla su dva-tri mjeseca i subota ujutro Dok je David bez prestanka čitao svetu knjigu Toru, do njegovih ušiju dopro je glas nekoga tko je očajnički vikao:
– Vatra! Vatra! Kuća gori. Izađi van. Brzo sve gori.-
Bio je šabat i David se dobro sjećao poruke anđela. Ali u isto se vrijeme sjetio i toga Zohar je osigurao da svi budu sigurni dok čitaju Toru i da se u to uvjeri ponovio je:
-Ne može mi se ništa dogoditi, čitam Toru.-
Ali glasovi koji su dopirali s ulice ustrajali su.
– Čujete li nas vi ljudi na tavanu? Izađi sada dok ne bude prekasno! Uskoro!-
David je drhtao. Sve se to događalo jer se pokušavao spasiti i prevariti sudbinu. Ali sada spremao se umrijeti kao žrtva vlastitog pokušaja da spasi vlastiti život.
– Možda još ima vremena. – konačno je rekao u sebi. I zatvorivši knjigu Tore pogledao je stepenice i dobio potvrdu da vatra još nije stigla tamo. Odlučio je sići i tako izbjeći sigurnu smrt. Trčao je niza stube, preskačući stepenice dvije po dvije; i tako je i bilo završio je tako što se spotaknuo i otkotrljao niz stepenice dok nije stigao do poda ne prije nego što udari glavom točno na zadnjoj stepenici.
David je te subote umro, a da toga nije ni bio svjestan vatra je bila u susjednoj kući i nikada ne bi stigla do njegove . Njegova zabrinutost za sudbinu učinila je da prerano umre.
