Teško je to opisati Zovi me svojim imenom izraziti riječima sve emocije koje nas tjeraju da ponovno proživljavamo. Koristimo glagol proživjeti jer Zovi me svojim imenom to je više od filma, to je dijalog našeg unutarnjeg adolescenta s našim Ja; to je doživljaj, nostalgično sjećanje na ona idilična ljeta kojima se činilo da nema kraja. Izjava ljubavi prema ljudskoj prirodi, prema životu, prema jednostavnosti, prema tijelu, prema iskustvima, prema želji, prema prvoj ljubavi.
Zovi me svojim imenom talijanskog redatelja Luce Guadagnina s Thimotée Chalamet i Armie Hammerl u glavnim ulogama jedan je od najvažnijih filmova 2018. Premijerno prikazan u Filmski festival Sundance gostovao je na nekoliko festivala do dolaska na Oscara s 4 nominacije, odnijevši kući titulu najboljeg neoriginalnog scenarija.
Priča koju nam je predstavio Guadagnino prešućuje gay temu kako bi nas odvela na mnogo intimniju i osobniju razinu, čineći ovu ljetnu ljubavnu priču našom. Za razliku od mnogih sličnih filmova Zovi me svojim imenom to nije melodrama, to nije predoziranje šećerom, to je prirodnost, ljepota i emocija u svom čistom stanju.
U sve više dehumaniziranom svijetu gdje se odnosi uspostavljaju preko ekrana gdje su knjige ništa više od zaboravljenih i prašnjavih ukrasa na policama gdje nas kino želi impresionirati svojim specijalnim efektima svijetu zombija koji stoje u vrlo dugim redovima vođeni konzumerizmom hladnom svijetu kojem nedostaje osjećaji ljudskosti i samokritičnosti Zovi me svojim imenom poput slapa svježe i ugodne vode koja nas budi iz umjetnog raja u kojem živimo, podsjećajući nas na ono što nas čini ljudima.
Iskustvo Call Me by Your Name
Elio je mladi tinejdžer koji dolazi iz američke, talijanske, francuske i židovske obitelji. Ljeta provodi s roditeljima u idiličnoj kući u sjevernoj Italiji nedaleko od jezera Garda. Otac mu je sveučilišni profesor arheologije i svake godine na ljeto pozove nekog od svojih studenata; i tako obitelj dočeka Olivera, američkog židovskog studenta. Između Elia i Olivera rodit će se posebno suučesništvo koje će ih dovesti do intenzivnog ljeta samospoznaje.
Elio je u fazi potpunog seksualnog buđenja i otkrivanja svog tijela. Upravo kroz Eliove oči priča se razvija iu njemu se javnost projicira. Elio je drugačiji mladić koji je odrastao u multikulturalnom okruženju s kulturnim roditeljima i odrastao među knjigama i glazbom za koju ima poseban talent. On je introvertiran i inteligentan i već je stručnjak za mnoge teme... osim onih koje se tiču njegovih osjećaja.
Zovi me svojim imenom to je iskren i prirodan film koji nas poziva da ponovno proživimo svoje iskustvo, da se prepoznamo u Eliu i poželimo Olivera onoliko koliko on želi to. Želja opisana besramno bez prijevare; autor ga ne želi naslikati dobro nego stvarno. Čarolija prvih poljubaca, onih u kojima Elio još ne zna što bi sa svojim ustima, najintimnijih scena u kojima, bez potrebe da govori, prenosi osjete koji nam omogućuju da u njemu vidimo sebe.
Film nije samo ljubavna priča već dosad neviđen opis želje prvog opoziva seksualnost otkrića tijela koje označava točku bez povratka iz našeg djetinjstva.
U Eliovom slučaju ova će se želja pomiješati između mlade Marzije i Olivera; međutim, potonji će biti taj koji svoju želju pretvara u nešto više. Iako je to glavna tema tema homoseksualizma prolazi gotovo nezapaženo tema je obrađena na potpuno prirodan način i bez umišljaja, što ju čini sastavnim dijelom svakodnevnog života.
Opterećenje osjeta navodi nas da se prisjetimo svog osobnog iskustva. Podsjeća na nešto ili nekoga, osjet, miris, okus. To gledatelj on prestaje biti takav da bi postao sudionik Eliovog iskustva; gotovo da ga možete dodirnuti, osjetiti i ući u film.
Zovi me svojim imenom transformira gledateljevu uobičajenu pasivnost potpuno ga uvlačeći u priču u kojoj se ne događa ništa posebno i lišenu intrige
Čarolija ljeta
Priča je smještena u Italiju tijekom čarobnog razdoblja tinejdžerskog ljeta. Ona ljeta kada ništa nije bilo važno kada vrijeme kao da je stalo
Guadagnino želio je ispričati priču na određenom mjestu i u određeno vrijeme tjerajući nas da zaboravimo na ono što nas okružuje tijekom dva sata gledanja. Tjera nas da se prisjetimo dalekih ljeta tijekom kojih smo stekli nova prijateljstva, ponovno sreli stare, prepustili se prvi put iznenađenju čarima ljubavi, popušili prve cigarete ili prvi put otišli u disko.
Svaki trenutak Eliovog ljeta doživljavamo kao naš sa sviješću da kao i svim ljetima ima kraja datum isteka za sve ljubavne priče nastale u sličnim okolnostima. Upravo taj rok u kombinaciji sa slučajnošću čini da se ova sezona doživljava kao čaroban trenutak. Film nam omogućuje da ga sagledamo svim osjetilima: sunce, miris kave, kontakt s breskvom, čarolija blagdana, voda potoka.
Ne za šutnju
Da je Elio prešutio svoje osjećaje, da nije poslušao njegovu želju, priča ne bi bila ista . Govoriti ili umrijeti? To je stalno pitanje kroz film. Ali Elio neće ostati u nedoumici: bez previše riječi prekinut će šutnju . Ponekad ne damo glas svojim osjećajima, skrivamo svoj identitet iz tko zna kojeg razloga Zovi me svojim imenom podsjeća nas na našu najljudskiju stranu i poziva nas da razgovaramo o svojim osjećajima.
Smješten u 1983. godinu kada se još ništa nije znalo o Internetu i kada je moć bila sadržana u knjige od odjeće do automobila odiše nostalgični prizvuk. To je putovanje u prošlost prema onim ljetima kada smo upoznali ono za što smo vjerovali da je ljubav našeg života. Elio je kulturan dječak, ali zanemaruje stvari koje su stvarno važne.
Reći pravu stvar i neizostavan minimum je ovo Zovi me svojim imenom . Film koji uspijeva oslikati nevidljivo i reći neizrecivo bez podmetanja ili vulgarnosti, vraćajući najljudskiju stranu naše vrste. Više od filma, to je iskustvo.
Zovite me svojim imenom i ja ću vas zvati svojim
-Zovi me svojim imenom-
