
Ponovno uspostavljanje kontakta s prirodom nakon višetjedne izolacije gotovo je nasušna potreba . Djeca, odrasli i stariji uživaju u ovom pristupu moru ili planinama s vjetrom i suncem koji pokreću lišće drveća u srcu okruženja koje ima moć dati novu snagu i nadu. Naše fizičko i mentalno zdravlje treba ovaj iskonski scenarij više nego ikad.
Neki ljudi imaju sreću da žive na selu ili u blizini mora i to poziva osjetila na izvanredan odmor. Unatoč tome, dobar dio stanovništva suočavao se s ovom obveznom izolacijom u urbanim sredinama i to često u stanovima od nekoliko kvadrata . Psihološki učinak često je iscrpljujući do te mjere da povećava razinu stresa i tjeskobe.
Svijet između četiri zida i s prozorom za doticaj s autocestom, trgovačkim centrom ili bilo kojim krajolikom tipičnim za naše gradove stvara istu nelagodu koju trpi zatvorenik. Um koji ostaje zatočenik ovog platna monotonog sivila dan za danom završava pateći od gubitaka pamćenja i promjena raspoloženja.
Ljudi nisu stvoreni za stalnu izolaciju i jedna od stvari koja ljudima najviše nedostaje u ovim uvjetima je zagrljaj prirode koji ih obavija.
Postoje trenuci kada se sva naša tjeskoba i nagomilani trud opuste u beskrajnoj lijenosti i odmoru prirode.
– Henry David Thoreau-

Doticaj s prirodom nakon izolacije: više od želje, potreba
Nadine Nadkarni psihologinja sa Sveučilišta Utah Salt Lake City 2010. proveo je zanimljiv eksperiment u popravnom domu Snake River u Oregonu. Među zatvorenicima nije nedostajalo agresije, nasilja i stanja tjeskobe te visoke razine stresa. Stoga je postojala potreba za razvojem strategije za poboljšanje suživota.
Studija tada je objavljeno u časopisu Priroda i od tada je referentna točka u području penitencijalne psihologije. Dr. Nadkarni planirao je u ćelije ugraditi slike prirodnih krajolika. U samice su postavljeni i ekrani u kojima su se redali video zapisi šuma, rijeka, mora...
Rezultati su bili vrlo pozitivni. Razina anksioznosti smanjena je i postignut je trening sobe u koje su zatvorenici mogli imati pristup kako bi pogledali 45-minutne video snimke i poboljšali svoje raspoloženje. Sve nam to pokazuje da priroda ima katarzičan učinak na ljudska bića sposobna modulirati naše fizičko i mentalno blagostanje.
Ali ljudi nemaju koristi samo od gledanja slika ili videa šume ili rijeke. Ono što nam također treba je kontakt s prirodom. Pogotovo ako smo nekoliko tjedana proveli u izolaciji zbog trenutne pandemije.
Naš mozak treba plavetnilo neba i zelenilo livada
Pablo Picasso govorio je da su boje odraz emocija utisnutih u prirodu. Na neki je način bio u pravu. Kada se nađemo u zatvorenom prostoru, naše oči i um trebaju se približiti prozoru kako bismo potražili plavu boju neba. Kada to počnu vidjeti, osjećaju mir.
Psiholozi Joanne K. Garrett i Mathew P. White s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Exeter u Ujedinjenom Kraljevstvu proveli su istraživačka studija u kojem se došlo do zanimljivog otkrića: ljudi koji žive u blizini mora ili na selu dugoročno uživaju bolje tjelesno i psihičko zdravlje.
Boja ovih krajolika i sunčeva svjetlost smanjuju anksiozne poremećaje i čak ih poboljšavaju zdravstveno stanje starijih osoba . Kao da to nije dovoljno, Marc Berman, psiholog sa Sveučilišta u Michiganu i stručnjak na području ekološke psihologije, tvrdi da zelena boja prirodnih krajolika ima pozitivan učinak na mozak. I ovaj učinak je gotovo trenutačni.

Kako nakon izolacije doći u dodir s prirodom?
Trebamo to. Imamo želju doći u kontakt s prirodom; nedostaju nam njegovi mirisi toplinu svjetla njegovih zora i zalazaka. Želimo s poštovanjem gaziti njegovim tlom, otkrivati njegove kutke, osjetiti kako vjetar šapuće kroz grane dok nam miluje kožu i puni pluća kisikom...
Međutim, velik dio našeg društva još uvijek je zatvoren. Mnogo je ljudi – odraslih, djece i starijih – koji se još ne mogu preseliti na selo, a još manje na more ako žive u urbanim sredinama. Što možemo učiniti u tim slučajevima? Neke jednostavne strategije mogu nam pomoći:
- Google nam nudi resurse za putovanje na mjesta u svijetu putem ekrana. Možemo otkriti prirodne rezervate, otoke, šume, planine, zaštićene parkove.
- Opuštajuće djeluju i fotografije i slike koje prikazuju prirodne krajolike na zidovima vašeg doma.
- možemo opustite se dok slušate zvukovi prirode kao tok riječnih voda, pjev ptica, šum mora.
Na kraju, ali ne i najmanje važno, podsjetimo se da je neophodno imati najmanje 20 minuta sunca dnevno. Boravak pored prozora i boravak na balkonu ili terasi ključni su za naše fizičko i psihičko zdravlje. Plava boja neba i sunčeva svjetlost daju nam novi život i poboljšavaju raspoloženje. Priroda nas uvijek čeka raširenih ruku. Vratit ćemo se da je zagrlimo.