
Traženje pomoći nije sinonim za slabost ili ranjivost. Naprotiv traženje pomoći je čin hrabrosti kroz koji ne samo da prepoznajemo svoje granice, već također razumijemo i prihvaćamo ulogu koju drugi imaju u našem osobnom rastu.
U tom smislu mogli bismo reći da je traženje pomoći zapravo čin snage i poniznost jer ponekad upravo kroz zahtjev za potporu prepoznajemo vrijednost drugih i borimo se protiv pritiska koji na nas često prenosi potreba da budemo dovoljni sami sebi.
Kao što smo već nekoliko puta primijetili ljudsko biće sa svojim složenim psihološkim sustavom dizajnirano je za suradnju i odnos s okolinom koja ga okružuje što ima za cilj postizanje zajedničkog razvoja.

Povjerenje: kamen temeljac
Kada tražimo pomoć, izražavamo svoju povjerenje u druge jer izlažemo važan dio sebe Ovom jednostavnom gestom jačamo naše veze . Pošteni smo i pažljivi prema onima oko nas jer znamo da oni mogu učiniti nešto za nas.
Skloni smo razmišljati o traženju socijalno-emocionalne pomoći kao o dvosjeklom maču što bi moglo navesti druge da iskoriste
Vrlo često su loša prošla iskustva taj skup očekivanja i razočarenja koji nas tjeraju da tako razmišljamo i čine nas nevoljnima tražiti pomoć i pokazati drugima svoje potrebe.
To je svakako razumno razmišljanje, ali ne možemo živjeti sa strahom da će nam vaza pasti na glavu svaki put kad izađemo na ulicu. A to znači da su ograničenja koja si namećemo korisna samo kada se nađemo u situaciji u kojoj se zaista više ne moramo štititi.

Traženje pomoći također je izvrstan način da se počnete povezivati s nekim, osim što ste društvena vještina osnovno i neophodno za naše blagostanje. Baš kao što mi volimo pomagati, i drugi se mogu osjećati dobro kada nam pomognu.
Daleko od toga da budemo sebični, pomaganje drugima je način razmišljanja o ljepoti međuljudskih odnosa i veza koje se uspostavljaju među ljudima i proizlaze iz naših djela.
Zbog toga je dobro ostaviti po strani ponos i potrebu da se osjećamo nepogrešivim, kao i pretjeranu rezerviranost u dijeljenju onoga što se događa u nama. I nemojmo to zaboraviti čak ni sram nije koristan osjećaj u ovim slučajevima.

S druge strane, još jedan od najutjecajnijih čimbenika pri traženju pomoći je strah da će vam ona biti uskraćena. U tom trenutku se strah od osude zastrašeni smo kao i mogućnost da drugi primijete našu slabost i da nas sve to čini ranjivima. Iz tog razloga traženje pomoći zahtijeva dobru dozu povjerenja i moramo se osjećati opušteno pred tim ljudima. Ako ne radimo na ova dva stupa, razmjena se nikada neće odvijati na fluidan i prirodan način.
Zbog svih ovih razloga ne vrijedi izgubiti priliku za dodir Pomagati je divno, ali dopustiti da nam se pomogne nije ništa manje. Vrijedi probati!