Akutni stresni poremećaj: što je to?

Malo je ljudi koji ostaju ravnodušni nakon što su svjedočili ili bili protagonist traumatičnog događaja. Um asimilira utjecaj i nakon nekoliko dana ili tjedana posljedice se pojavljuju i na kognitivnoj razini. To je zbog tzv akutni stresni poremećaj psihološko stanje koje pogađa tisuće ljudi.

Nitko nije siguran od psihičkih problema, a akutni stresni poremećaj možda je jedno od najčešćih stanja. Može nastati nakon prometne nesreće nakon smrti člana obitelji nakon pretrpljene krađe ili drugih sličnih događaja.

Svatko od nas te događaje obrađuje na osobni način s više ili manje učinkovitim tehnikama. U većini slučajeva međutim situacija se lako degenerira i javljaju se mentalni poremećaji kao što je intenzivna tjeskoba promjene spavanja, poremećaji ponašanja, promjene raspoloženja itd.

Akutni stresni poremećaj: simptomi, uzroci i strategije za rješavanje

Akutni stresni poremećaj obično se javlja nakon događaja sa jakim traumatskim učinkom pogotovo ako se ne upravlja i ne rješava na adekvatan način. Ako ne intervenirate bez oslanjanja na pomoć stručnjaka, riskirate se suočiti s vrlo ozbiljnim posljedicama.

Studija koju je na Sveučilištu New South Wales proveo dr. Richard Bryant ukazuje na to da osoba kojoj je dijagnosticiran akutni stresni poremećaj mora dobiti odgovarajući tretman kako bi se spriječilo da se bolest razvije u posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).

Ova klinička kategorija rođena je tijekom Prvog svjetskog rata i prvotno je nazvana šok od granate. Ovim se izrazom željelo opisati stanje mnogih mladih vojnika koji su se vraćali s fronte nakon što su proživjeli traumatična iskustva rata. Iskustva koja su gotovo poput metka uništila njihov središnji živčani sustav, ostavljajući ih u izmijenjenom stanju.

Koji su glavni simptomi?

Akutni stresni poremećaj se dijagnosticira kada se pacijent pojavi niz fizičkih i psihičkih manifestacija tijekom najmanje tri uzastopna dana nakon proživljenog traumatičnog iskustva.

Ako simptomi traju dulje od mjesec dana, suočeni ste s a posttraumatski stresni poremećaj . Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje

Upad:pojedinca muči sjećanje na doživljene prizore koji mu se vraćaju u misli u obliku

Povezano s raspoloženjem:tjeskoba strah stalna malodušnost itd.

Disocijativno:uobičajeno je osjećati nestvarnost i nemogućnost vjerovanja u ono što se dogodilo. Čini se da vrijeme sporo teče i okolina se čini kao da visi kao unutar mjehurića.

Uzbuđenje: poteškoće sa spavanjem koncentrirati se donositi odluke normalno se odnositi s prijateljima obitelj partneri.

Izbjegavanje:nakon traumatskog iskustva uobičajeno je da se žrtva trudi ne razmišljati o tome i izbriše događaj iz svog uma.

Što uzrokuje akutni stresni poremećaj?

Ne razviju svi koji dožive traumatski događaj akutni stresni poremećaj. Znamo, na primjer, da će oni koji već pate od psihičkog poremećaja (kao što je depresija) biti skloniji njegovom razvoju. Čak i oni koji su već pretrpjeli traumu ili imaju tendenciju izbjegavanja suočavanja s događajima.

S druge strane, da bismo razumjeli mehanizam iza akutnog stresnog poremećaja, važno je analizirati ulogu središnji živčani sustav :

• Kada doživimo intenzivan ili prijeteći događaj, tijelo aktivira automatski odgovor usmjeren na suočavanje s prijetnjom ili bijeg od nje.

• Ovaj evolucijski mehanizam razvijen je kako bi nam omogućio preživljavanje u opasnim situacijama.

• Vrlo intenzivni događaji koji pogoduju pretjerano oslobađanje adrenalina e norepinefrin u živčanom sustavu. Ovi hormoni uzrokuju tahikardiju, osjećaj budnosti, strah, bolove u mišićima itd.

• Osoba je sklona stalnom prisjećanju traumatičnog događaja kao i strahu da bi se mogao ponoviti. Tjeskoba se povećava i ona se neprestano osjeća ugroženom. Svaki podražaj je užasava, živi u panici i njezin um ostaje zarobljenik doživljenog događaja.

Kako liječiti ovaj poremećaj

Nakon dijagnoze akutnog stresnog poremećaja potrebno je bolesniku ponuditi odgovarajuću terapiju kako bolest ne bi dovela u pogoršani ili kronični stadij. Studija podupire učinkovitost kognitivno-bihevioralne terapije.

Strategije kao što su kognitivno restrukturiranje, tehnike opuštanja ili imaginarna ili izravna izloženost potiču ozdravljenje i omogućuju značajna poboljšanja.

Preporučljivo je osloniti se na pomoć stručnjaka kako bi upravljali njegovim utjecajem, smirili simptome i usvojili ispravne strategije suočavanja. Ne možemo uvijek sami.