U 1990-ima redatelj Gus van Sant uživao je podršku kritičara u alternativnim i nezavisnim filmskim krugovima. Redatelj je uvijek pokazivao određenu sklonost marginalnim likovima kada je opisivao poteškoće gay muškaraca, pa čak i narkomana. Will Hunting: buntovnički genij predstavljala je preokret u njegovoj kinematografiji koji ga je projicirao na Olimp filmskih blockbustera.
Bila je 1997., desetljeće u kojem je jednostavna i jasno pozitivistička kinematografija prodrla na američka platna. U ovom smislu Will Hunting: buntovnički genij to je vrlo film iz 90-ih s jednostavnom radnjom bez previše intriga i predvidljivim ishodom. No, poruka nas osvaja već od prvih slika i poziva da pogledamo film do kraja.
Film nam predstavlja karizmatičnog problematičnog mladića s jasnom sklonošću prema nasilju . Unatoč svim izgledima, dokazuje da ima briljantan um, poseban talent za matematiku i zadivljujuće pamćenje.
Zbog svađe će imati pravne probleme iz kojih će se uspjeti izvući uz pomoć profesora Lambeaua, svjetla na polju matematike koji mu je voljan dati priliku.
Film će postupno razotkrivati razloge koji su Willa doveli do ovakvog nasilnog ponašanja ili neželje da uspostavi veze s bilo čime i s kim. Robin Williams daje nam sjajnu izvedbu sa Seanom, likom koji nas jako podsjeća na profesora Carpe diem: prolazni trenutak (regija u Peter Weir 1989).
Glumačka postava koja funkcionira
Zanimljivo za razliku od drugih sličnih filmova Will Hunting: buntovnički genij nije inspiriran književnim djelom; to je originalni scenarij.
U to vrijeme Ben Affleck i Matt Damon nisu bili poznata lica kakva su danas. Istina je da su obojica svoje prve glumačke korake činili vrlo uspješno, no za mnoge su još uvijek bili nepoznanica.
Rečeno je da je scenarij od Will Hunting: buntovnički genij počeo se oblikovati u pokušaju da učini nešto drugačije među prijateljima. U početku je film imao ton bliži trileru ili detektivskoj priči, no na kraju se rezultat jako udaljio od te ideje.
Producent je isprva pokazao određenu nevoljkost uključiti dvoje mladih u glumačku postavu i na kraju je ipak popustio. I recimo na svu sreću jer jedna od jačih strana filma je igra glumaca. O jednoj iznimnoj smo već govorili Robin Williams ali poruka ne bi prodrla tako duboko samo zahvaljujući radu jednog glumca.
Dijalozi i scene između Robina Williamsa i Matta Damona već su dio kinematografske mašte 90-ih. Oboje savršeno utjelovljuju svoje likove toliko da se njihov odnos čini stvarnim.
Još jedan od velikih uspjeha filma leži u soundtracku koji je skladao Danny Elfman u to vrijeme vrlo poznati skladatelj. Možda nam njegovo ime sada ne znači puno, ali neke od pjesama koje su najpoznatije i najomiljenije u javnosti nose njegov potpis.
Njegove suradnje s Tim Burton vrlo su poznati: Edward Škaroruki Mars napada Legenda o Sleepy Hollowu ... Pomislite samo da je on također tvorac pjesme iz Simpsonovih! U Will Hunting: buntovnički genij Elfman glazbom uspijeva majstorski naglasiti emocije likova.
Film je imao sve sastojke za uspjeh. Tako je i bilo: od 9 nominacija za Oscara Robin Williams osvojio je nagradu za najboljeg sporednog glumca, dok su nagradu za najbolji originalni scenarij dobili Matt Damon i Ben Affleck.
Will Hunting buntovnički genije : jasna poruka
Priča ispričana u Will Hunting: buntovnički genij dobro radi jer prenosi a pozitivna poruka optimističan i uspješan . Poruka koja bi mogla biti zamorna zbog svoje predvidljivosti. Međutim, još uvijek je relevantan i učinkovit.
Mainstream kinematografija, posebice američka, godinama nam je podarila brojne naslove ovog tipa. S vremenom je većina zaboravljena, možda zato što im je bilo teško povjerovati ili zato što poruka nije bila uvjerljiva.
Ali zašto onda Will Hunting: buntovnički genij može li se to zapamtiti? Jer imamo glumačku postavu koja savršeno prenosi snagu dijaloga; jer daleko od toga da pokazuje poruku punu izmišljotina fokusira se na najljudskiji dio svojih protagonista.
Ovu smo priču vidjeli u bezbroj prilika. Priča o mladiću iz predgrađa koji je pogođen emocionalnim nedostacima i ne može kontrolirati svoje nasilje, ali na kraju uspijeva uspješno prevladati prepreke. Nije to ništa novo, nije revolucionarna tema, a opet nas i dalje fascinira.
Kultura nas spašava
Nezaboravna je scena u kojoj lik Robina Williamsa koji sjedi na klupi ostavlja mladog Willa Huntinga bez teksta. Dokazujući mu da nitko ne može znati kako se on osjeća ili što je doživio i da zauzvrat on ne može znati što osjeća ostatak svijeta.
Knjige i filozofija pomažu nam razumjeti i učiti o svijetu, ali na kraju krajeva, iskustva su osobna i subjektivna. Malo po malo svjedočit ćemo napretku i evoluciji Willova procesa učenja.
Mladić nije prikazan površno, već nam se približava kroz lik psiholog . Lik koji će na kraju otvoriti oči i suosjećati s njim jer kao i sva ljudska bića nosi svoj emocionalni teret i mora se suočiti sa svojim demonima.
Tu poruku prevladavanja gledatelj lako percipira. Iako film ne prikazuje nikakvu akciju, na kraju nas zabavi i uroni u svojevrsno pomirenje s prošlošću, prihvaćanje sadašnjosti i oprost.
Burna prošlost Will Hunting: buntovnički genij
Prošlost protagonista ima izravne posljedice na njegovu sadašnjost. Iako isprva nije lako shvatiti što se Willu događa, znamo da se u njegovom djetinjstvu dogodilo nešto što ga je siroče traumatiziralo ostavivši nepopravljive posljedice.
To vidimo u njegovom odnosu s prijateljima, jedinim ljudima kojima, čini se, vjeruje; u svom odnosu prema poslu pa čak iu odnosu sa Skylar mladom studenticom medicine.
Čini se da Will ne želi biti u ljubavnoj niti u ljubavnoj vezi ni s kim i ničim. Više voli da nema odgovornosti i da ga osjećaji ne preplavljuju.
Napuštenost koju je pretrpio u djetinjstvu izazvala je u njemu iracionalan strah koji ga sprječava da održi stabilnost u svom životu. Iz tog razloga ne želi slušati upute profesora Lambeaua niti putovati sa Skylar, radije nastavlja svoj život kao i do sada.
Film također prikazuje društveni pritisak . Ponekad uzimamo zdravo za gotovo da ih osoba s visokim kognitivnim sposobnostima mora iskoristiti do kraja i baviti se prestižnim zanimanjem. Možda bismo se trebali zapitati o njezinim stvarnim željama, a ne apriori utvrđivati što je za nju najbolje.
Jasno je da je Will poseban i jedan od onih genijalaca koje možete nabrojati na prste jedne ruke među cijelom svjetskom populacijom, ali to ne znači da mora slijediti unaprijed definirani put. Za razliku od Lambeauovog pritiska, Sean će reagirati s razumijevanjem, pokušavajući natjerati mladića da odluči što je najbolje za njega u pokušaju da riješi svoje sukobe iz prošlosti i izgradi svoj budući put.
Ukratko Will Hunting: buntovnički genij to je jasno pozitivan i na trenutke očit film iz 90-ih. Ali njegova snaga leži u univerzalnosti njegove poruke u načinu na koji uspijeva prenijeti emocije i konačno u njegovoj sposobnosti da nam prenese pozitivnu poruku bez odustajanja od čiste zabave.
Moramo izabrati provesti ulaziti u našem čudnom malom svijetu.
-Will Hunting: buntovnički genije-
