Gospodar muha, alegorija društva

Gospodar muha Riječ je o najpoznatijem djelu britanskog pisca Williama Goldinga. Objavljena 1954., nije odmah doživjela veliki uspjeh, već je morala pričekati do poslijeratnog razdoblja da se transformira u klasik engleske književnosti. U kinima je prikazan u dva navrata 1963. i 1990. godine.

To je alegorija ljudske prirode u kojoj svaki lik predstavlja važnu karakteristiku ljudskog ponašanja; Gospodar muha istražuje stvaranje društva koje je u zraku osnovala skupina djece. Kako se dodjeljuju uloge u takvom kontekstu? Kako se bira vođa?

Radnja počinje padom aviona punog djece u blizini pustog otoka . Ondje se preživjeli moraju organizirati kako bi preživjeli i pokušali se spasiti. Na udaljenom otoku gdje nema pravila i naseljen je djece nastaje novo društvo. Ne Gospodar muha otkrit ćemo kako zlo može nastati u svakoj osobi bez obzira na godine.

Ljudi nikad ne ispadnu baš ono što misle da jesu
– Gospodar muha –

Djeca govore Gospodar muha vođa i alegorija

Naslov djela djelomično je alegorijski i odnosi se na Belzebuba ili zlo. Slika zla predstavljena je u romanu u veprovoj glavi koju djeca stavljaju na vrh koplja; isti u stanju raspadanja okružen je muhama.

Stigao na otok djeca se okupljaju s nadom da će preživjeti i biti spašena što je prije moguće, pokazujući društvenost svojstvenu ljudskim bićima. Možda uvjetovana društvom u kojem su odrasli, možda zbog straha ili instinkta za preživljavanje, djeca biraju vođu. Uloga je demokratski dodijeljena Ralphu koji, unatoč tome što više nije dijete inteligentan on je najagilniji i najjači i stvara povjerenje u druge.

Ono što se naziralo kao prilika za izazov odrasle osobe a dokazivanje da djeca mogu biti pravednija i racionalnija završava kao prava katastrofa. Od trenutka kada je vođa izabran, širi se osjećaj rivalstva, a odatle i mržnja koja će dovesti do tragične situacije izvan kontrole. Bez odraslih i bez zakona, oni su ti koji odlučuju:

Ralph: On je vođa kojeg su izabrala ostala djeca.On predstavlja demokraciju, njegove namjere su dobre i želi da ostanu jedinstveni. Odluči zadržati lomaču u nadi da će ga vidjeti i odvesti na sigurno. Unatoč svojim dobrim namjerama, uvijek se savjetuje s Piggyjem i na kraju izgubi kontrolu i vodstvo.

Jack: on je suprotnost Ralphu, još jednom rođenom, ali autoritarnom vođi.On je najstariji u skupini, ali budući da je nakon Ralpha stigao u njihov institut, nije izabran i to ga nervira. Njegov stav je arogantan i pesimističan, više ne vjeruje da će se spasiti i malo po malo pada u iracionalnost, postajući sve nasilniji. On sije strah u ostalu djecu gurajući ih da mu se pridruže.

Prase: njegovo ime znači mala svinja i to je glavni predmet šale zbog svog izgleda i svoje astme. On je jedan od najinteligentnijih likova i predstavlja racionalnost. Zbog njegovog fizičkog stanja nitko ga ne bira za vođu, ali ima puno povjerenje Ralpha koji ga uvijek moli za pomoć.

Šimune: kao i Prase, on nije dobrog zdravlja. On je rezervirano dijete i klasificiran je kao čudan međutim, također je poznat po svojoj velikoj osjetljivosti, posebno prema životinjama. On je otkrivajući lik koji otkriva Gospodara muha i nositelj je istine.

Roger: on je jedan od likova koji se najviše razvija na početku u Roger se pojavljuje kao tihi i sramežljivi dječak, ali ubrzo otkriva novo lice; suočen s nedostatkom zakona koji bi osudili njegove postupke, odlučuje pribjeći nasilju.

Djeca u priči uspostavljaju hijerarhiju, poredak inspiriran svijetom iz kojeg dolaze, ali koji će se s vremenom srušiti i radikalizirati. Suočeni sa strahom, ne trebaju racionalnog vođu nego snažnog koji im osigurava mir i hranu.

Što smo mi? Ljudi? životinje? Divljaci?
– Gospodar muha –

Priroda zla ne Gospodar muha

Gospodar muha je zamišljeno kao uvreda Rousseaua koji je tvrdio da su ljudska bića u svom prirodnom stanju dobra i da ne poznaju zlo i da je društvo ono koje ga kvari i vodi u zloću. U Goldingovom romanu događa se upravo suprotno: djeca su slobodna iu potpuno prirodnom stanju, no u nedostatku društva koje diktira pravila dopuštaju da ih ponese njihova loša priroda, ponašajući se potpuno iracionalno.

Drugu stranu medalje predstavlja Hobbes koji tvrdi da društvo regulira zloću da se ponašamo kao razumna bića. Goldingov rad može se smjestiti na tu frontu, unatoč pokušaju izbora vođe i osnivanja društva, djeca se na otoku osjećaju toliko slobodno da odlučuju više nikome ne slušati.

Vidimo da u početku pokušavaju oponašati ponašanje svijeta odraslih koji poznaju. Pronalaze školjku koja će se pretvoriti u simbol demokratski dati riječ drugima; organiziraju se kako bi održavali vatru kako bi dobili hranu i radili. Ubrzo, međutim, ova utopijska demokracija završava kolapsom.

Neka djeca vide otok kao mjesto iz snova bez roditelja i učitelja... Pa zašto se ikome pokoravati? Zašto se ponašati prema pravilima? Vođe će igrati ključnu ulogu i djeca će morati odlučiti na kojoj su strani dok ne izbije rat.

Glasina da na otoku živi zvijer navest će djecu da se boje i izaberu najjačeg; drugi će osjetiti slobodu da mogu dati na volju svojim najluđim instinktima. Tako će otok, u početku rajski, na kraju postati autentičan užasno mjesto uništenja.

Na našem otoku možemo se zabavljati dok odrasli ne dođu po nas
– Gospodar muha –

Gospodar muha refleksije

Gospodar muha ne radi se samo o ljudskoj prirodi ili gubitku nevinosti ali i organizacije društva. Ova djeca na svoj način ni iz čega stvaraju novu organiziranu hijerarhiju s ulogama koje podsjećaju na stvarni svijet.

Podijelit će se u frakcije baš kao i odrasli politika suočit će se s ratom i napustiti racionalnost. Neće nagrađivati ​​inteligenciju, neće tražiti vođu koji slijedi razum, već snažnog koji ih štiti od njihovih strahova.

Sve nas to podsjeća na svijet kakav poznajemo, navodi nas na razmišljanje o funkcioniranju i značenju demokracije . Smatrajući to svijetom u kojem svatko ima pravo glasa, utopijom koju su isplanirala djeca i koju će sama uništiti.

Moraju shvatiti da strah ne može boljeti više od sna
– Gospodar muha –