Ako pojam religije analiziramo u čisto zapadnom kontekstu, jasno je da se ona smatra privatnim fenomenom. Naime, svatko to ispovijeda u svojoj intimi i eksternalizacija nekih religijskih simbola polako je počela gubiti smisao. Ova pojava je nazvana sekularizam . Ljudi su religiozni, ali svoju vjeru ne ispovijedaju s krovova.
No, to se događa samo u teoriji jer dok je prakticiranje manjinskih religija zabranjeno pod izlikom sekularizacije, većinske i dalje imaju odjeka u smislu kolektivnih čina, a da ne govorimo o odnosima koji su još uvijek na snazi između predstavnika većinskih vjerskih kultova i država.
Bez obzira na društvene ili zakonske norme koje onemogućuju ili ne sprječavaju određene vjerske prakse svaka osoba drugačije doživljava religiju. Konkretno, bez obzira na njihovu vjeru, ljudi mogu doživjeti religiju na tri različita načina.
Religija protiv religioznosti
Prije nego što počnemo govoriti o religijskoj orijentaciji dobro je napraviti razliku između vjere i religioznosti. Religije su po definiciji bezvremene i univerzalne (ne mijenjaju se s vremenom ili prostorom); naprotiv, religioznost je način na koji vjernici doživljavaju religiju. Religioznost je subjektivno iskustvo koje ovisi o svakoj religiji, au mnogim slučajevima io osobi: načinu življenja i zastupanju.
U tom smislu razumijemo da se način na koji ljudi doživljavaju religiju (njihova religioznost ili religijsko opredjeljenje) ne mora nužno poklapati s vlastitim zapovijedima same religije. Među svim vrstama religioznosti identificiranim u različitim područjima the socijalna psihologija ističe četiri vrste vjerskih opredjeljenja. To su: intrinzična orijentacija, ekstrinzična orijentacija, istraživačka orijentacija i vjerski fundamentalizam.
Ekstrinzična i intrinzična religijska motivacija
U početku su identificirane dvije kategorije: intrinzična i ekstrinzična orijentacija. Oni su služili za razlikovanje ljudi koji religijske prakse smatraju instrumentalnim - to jest, s ciljem stjecanja osobne ili društvene koristi (npr. grupno prihvaćanje) - i ljudi koji religiju smatraju samom svrhom (npr. molitva u privatnosti). Drugim riječima ljudi s ekstrinzičnom orijentacijom koriste religiju, oni s intrinzičnom orijentacijom smatraju religiju jednom razlog života.
U tom smislu, ljudi bi predstavljali intrinzičnu orijentaciju kada bi vjeru smatrali fenomenom kao samom svrhom, temeljnim životnim motivom, osovinom i apsolutnim kriterijem u svojim odlukama. Naprotiv, oni koji ispovijedaju ekstrinzičnu orijentaciju smatraju religiju na utilitaristički i instrumentalan način jednostavnim sredstvom za postizanje vlastitih interesa i ciljeva (sigurnost, društveni status, zabava, samoopravdanje, podrška osobnom životnom stilu...). Kod mnogih ljudi, kao što se često događa, obje vrste motivacije postoje zajedno.
Istraživačka orijentacija
Nakon intrinzične i ekstrinzične orijentacije, dodan je novi način tumačenja religije: onaj usmjeren prema istraživanje koji se temelji na temeljnim pitanjima koja se odnose na postojanje u cjelini. Ljudi koji ispovijedaju ovu orijentaciju religijske dvojbe percipiraju i doživljavaju na pozitivan način te su otvoreni za moguće promjene vezane uz vjerska pitanja.
Orijentacija prema religijskom istraživanju potiče i promiče otvoren i dinamičan dijalog o velikim egzistencijalnim pitanjima koja se postavljaju pred proturječjima i tragedijama života. Istraživačku orijentaciju zastupaju kognitivno otvoreni, kritični i fleksibilni ljudi. Možda se može definirati kao izraz stava koji karakterizira sumnja i potraga za osobnim identitetom.
Vjerski fundamentalizam
Religijski fundamentalizam definiran je kao vjerovanje u postojanje skupa religijskih učenja koja oblikuju temeljnu istinu o čovječanstvu i božanskoj biti. Ova suštinska istina suprotstavljena je silama zla protiv kojih se treba boriti. Tu istinu treba slijediti i danas slijedeći temeljne i nepromjenjive prakse prošlosti.
Ljudi koji ispovijedaju fundamentalističko gledište tvrde da imaju poseban odnos s božanskom silom. Oni čvrsto vjeruju da je njihova grupa jedini nositelj istine u kojoj svi drugi griješe. To ih navodi na gajenje i održavanje predrasuda (distanciraju se od različitih ideologija i ne mogu ih dublje razumjeti, posljedično samo potvrđuju vlastiti stereotip). THE fundamentalisti također imaju tendenciju ekstrinzične orijentacije dok im je intrinzična ili istraživački orijentirana ideologija nepoznata.
Unutar fundamentalizma može se identificirati još jedna radikalna religijska orijentacija: intertekstualni fundamentalizam. Ljudi s ovom ideologijom vjeruju prije svega u istinitost svetih tekstova. Više od bilo koje druge osobe slijede sakramente svoje vjere, tumačeći ih doslovno.
Religioznost
Načini doživljavanja religije su višestruki, karakteristični za svaku skupinu, pa tako i za svakog čovjeka. Iako je religija sama po sebi i kontekst u kojem se živi može utjecati na način na koji svaka osoba živi vjeru, svaka se osoba drugačije prilagođava. Ne treba zaboraviti da nema boljeg i lošijeg načina življenja svoje religioznosti. Ni fundamentalističku vjersku orijentaciju ne treba smatrati negativnom ili gorom od drugih.
Problem nastaje kada svoj vjerski model pokušavate nametnuti drugima. Prilagodba na novi oblik religioznosti je komplicirana i zahtijeva vrijeme, ali sve dok postoji poštovanje prema drugima, suživot može i mora biti miran. Istovremeno, države ne bi trebale nametati način življenja vjere niti ga poticati ne razmišljajući o posljedicama.
