Svi osjećamo potrebu da budemo voljeni. Ono je jednako važno kao i sam čin jedenja ili spavanja: temeljna potreba. Kad osjećamo da nismo istinski voljeni, da nikome nismo dovoljno važni, kao da nam se uskraćuje hrana kojom bismo se hranili. Tjelesni opstanak ovisi o prehrani i spavati emocionalno preživljavanje od naklonosti.
Osjećaj da niste istinski voljeni pojavljuje se s različitih frontova. Općenito govoreći, to je stvarnost koja se tiče svih ljudskih bića. Nitko nas ne voli savršeno . I njega također ljubav dublje i iskrenije poput onih koje majke osjećaju prema svojoj djeci nepotpunima i nesavršenima.
Kako mogu moje
-Khalil Gibran-
Ako puno idealizirate ljubav, mogli biste na kraju pomisliti da vas nitko zapravo ne voli nedostatak emocionalni odnosi zahtijevaju više ljubavi nego što drugi mogu dati. Budući da su njihova očekivanja tako visoka i ne podudaraju se sa stvarnošću, stalno će se osjećati razočarano.
Vjerojatno ponekad osjećamo da nismo istinski voljeni jer nismo u stanju izgraditi prave emocionalne veze s drugima. Možda smo se sakrili
Osjećamo li da nas nitko ne voli, pa ni mi sami?
Kada osjećamo da nas nitko ne voli, možda to uključuje i nas. stvarnost međutim to je komplicirano.
Problem nije u tome što ne želite voljeti sebe, već u tome što niste pronašli način da to učinite. Nedostatak samopoštovanja ne dolazi niotkuda . Iza toga često stoji prošlost nezadovoljstva, napuštenosti ili agresije.
Jedan od najčešćih razloga koji se mogu pronaći iza osjećaja nedostatka ljubavi prema sebi tiče se našeg djetinjstva: vjerojatno tijekom prvih godina naše dali su nam ideju da nije važno primati naklonost ili da nismo vrijedni ljubavi.
Vjerovali smo jer je možda osoba koja nas je navela na takvo razmišljanje bila nama draga ili čak poštovana osoba . Možda smo počeli majka ili neki voljeni lik koji je ovo očekivao od nas.
Pomažemo li drugima da nas ne vole?
Ponekad doživljavamo stanje emocionalne deprivacije, drugim riječima nedostatak ljubavi.
Čak i ako je osjećaj da nismo voljeni vrlo intenzivan, izlazak iz ove rupe može biti bliži nego što mislimo. Ponekad se radi samo o opraštanju ljudima koji nas nisu voljeli zbog njihovih emocionalnih ograničenja; priznati da njihov nedostatak naklonosti ima veze s njima samima, a ne s nama.
Na taj način također opraštamo sebi jer u stvarnosti nismo učinili ništa čime bismo zaslužili nedostatak ljubavi. Moramo shvatiti da s nama nema ništa i to bilo kakav osjećaj krivnje i kazna koja iz toga proizlazi nemaju razloga postojati.
Izlaz…
Važno je zapitati se jesmo li sposobni voljeti druge. Ako je naš koncept ljubavi dovoljno sazrio da možemo shvatiti da pokazivanje ljubavi ne znači nužno žrtvovanje sebe za druge ili krajnju dostupnost za zadovoljenje tuđih potreba.
Ponekad se pokažemo da nam je očajnički potrebna ljubav i to nas plaši. To je jedan ispovijed eksplicitno da se ne volimo i da nam treba druga osoba da znamo cijeniti sebe. Kao rezultat toga, nitko ne želi preuzeti takvu odgovornost, niti itko mora.
Vjerojatno nismo dovoljno razvili svoje društvene vještine.
