Ponekad trebamo čuti volim te, važan si mi ili hvala ti što si to što jesi . Znati da nas drugi vole nije čin slabosti. Ne pokušavamo se osjećati posebnima, već naglas slušati ono što Srce vidjeti sebe prepoznate i cijenjene u riječima s iskrenim glasom.
Upamtite: ljubav nije neopipljiva niti neprevodiva, nije dim, nije parfem jer se glagol voljeti deklinira u svih pet značenja i jedino se tako osjećamo nahranjeni i utješeni. Kada stvarate vezu, nikada ne biste trebali uzimati osjećaje zdravo za gotovo. Činjenica da već znaš što osjećam nije dovoljna da potakne vezu i činjenica da ako sam s tobom mora postojati razlog ponekad može pobuditi više sumnje nego sigurnosti kada osjećamo da nekoga stvarno volimo.
-Henri Poincaré-
Gotovo nikome ne treba stalno govoriti koliko je važan drugima, ali imati ljude uz sebe koji ne govore jezikom emocija i koji ne uočavaju potrebu da ih se riječima prepozna i cijeni može ugušiti. Ponekad ti nedostaci mogu čak potaknuti neizvjesnosti i goleme sumnje prazan interijer.
Često osoba koja pati od nedostatka emocionalne naklonosti izražene riječima prisiljena je transformirati se u tumača gesta. Čitati naklonost u izgled preferencija kroz postupke, iskrenost kroz svakodnevno ponašanje od strane onih koji nisu u stanju verbalno izraziti ono što osjećaju. Takav napor dugoročno može umoriti...
Potreba da slušate i da vam se kaže da ste nekome važni
Osjećati ljubav, privrženost i prepoznavanje u svakom atomu naših osjetila u svakom titraju otkucaja našeg srca i u svakoj vezi naših moždanih stanica daje nam ravnotežu, dobrobit i puninu. Ljudska bića su genetski programirana da se povezuju sa svojim vršnjacima jer tako je opstanak zajamčen jer samo tako može napredovati, razvijati se i rasti kao vrsta.
André Gide
Stoga se nitko ne bi trebao smatrati slabim ili ovisnim ako osjeća nedostatak u svom partneru ili u ljudima koje voli jer ne prima niti jednu riječ ljubaznosti. ljubav gesta poštovanja prevedena u frazu punu ljubavi, izraz koji pokazuje empatiju i osjećaj. Za naš mozak ovo je vrlo značajna gesta jer bi fraze poput hvala, fantastičan si ili volim da si uz mene s vremena na vrijeme trebale biti ne samo prirodne, već i logične i potrebne.
S druge strane, ne smijemo zaboraviti bitan element. Ne samo odraslima treba reći koliko su važni drugima. Djeci su također potrebne ove geste kao i pravilna prehrana i snažne ruke koje će ih poduprijeti dok uče hodati. To im treba puno više od te skupe odjeće ili igračaka koje nam stalno traže.
Djeci je potrebna pozitivna potpora riječima i emocionalna naklonost tog glasa koji čini da se osjećaju važnima koji im daje sigurnost, povjerenje i ljubav prema onome što je ispravno od tog glasa koji daje krila i pušta korijenje.
Važnost emocionalne veze i njezina kvaliteta određuju mnoga buduća ponašanja; na taj način, tijekom djetinjstva, sva ona djeca koja odrastaju u okruženju emocionalne krhkosti, nesigurnosti ili roditeljskog zanemarivanja imaju mnogo veću vjerojatnost da će razviti poremećaje u ponašanju kao i poteškoće u korištenju ispravnog emocionalnog jezika.
Govori mi bez straha, govori mi iz srca
Emocionalni nepismeni obiluju tim viškom i ne mislimo samo na one koji pate od tog afektivno-kognitivnog komunikacijskog poremećaja tzv. alessitims . Ovo je složenija i dublja dimenzija koja je prije svega povezana s načinom na koji smo obrazovani. Možemo ga pronaći u mnogim svakodnevnim okruženjima kao što su škola ili posao. Ona mjesta gdje emocionalni predatori obiluju, a emocionalni darivatelji nedostaju.
Jezik je odjeća misli
-Samuel Johnson-
Vidimo to kod djece koja maltretiraju u školi ili na društvenim mrežama vidimo ga kod voditelja koji nisu sposobni stvoriti empatičnu, punu poštovanja i kreativnu radnu klimu. Vidimo to u našem načinu komuniciranja s drugima gdje smo uvjereni da je jednostavna upotreba emotikona i smajlića dovoljna za izgradnju smislenog i korisnog jezika.
Ali nije tako. Nedostaje primjena emocionalne inteligencije. Budući da se emocije ne doživljavaju na apstraktan način, one nisu raširene. Život nije film Davida Lyncha u kojemu je narativni jezik, koliko god bio fascinantan i simboličan, često lišen osjećaja. Životu je potreban snažan osjećaj ljubavi i sigurnosti.
Dakle, moramo to učiniti Moramo biti hrabri, moramo dopustiti našem srcu da daje naklonost i osjećaje povezujući se s drugima upotrebom pozitivnih riječi i fraza koje prenose pravu ljubav.
