Ako me jednog dana vidiš tužnu, nemoj mi ništa govoriti: samo me voli. Jer ponekad kad sam iznutra slomljena, ne treba mi netko tko će ponovno složiti komadiće, već samo da me prati dok ih sama posložim.
Ako ikada primijetiš razočarenje u mojim očima, ne žuri me pitati što mi se događa ili zbog čega se ovako osjećam. Molim prvo me pokušaj obaviti toplinom svoje prisutnosti. Postavljajte mi manje pitanja i dajte mi više zagrljaji .
Jer kad sam bolestan i tužan, kad me melankolija zaboli i moj um se smrzne, samo želim biti sam znajući da sam u pratnji. Ne traži da prestanem patiti, ne traži da ne plačem ili da se povučem.
Ako me jednog dana vidiš da plačem, stavi mi ruku na rame i pozovi me da razgovaramo i o vremenu vani. Jer suučesništvo koje proizlazi iz boravka bit će dovoljno da osjetim udobnost vlastitog doma.
Ako me ikada vidiš tužnu, ne bježi od moje tuge. Nemojte mi dati poruku da sam nepoželjan, nemojte me činiti bezvrijednim ili nebitnim. Jer ako ne podnosiš moje sjene, ne zaslužuješ ni uživati u mom svjetlu.
Podsjeti me da će mi patnja koja me danas obuzima pomoći da ispitam svoju nutrinu, udahnem i presložim svoje misli.
Ako me ikad vidiš tužnu i ne znaš što da radiš daj mi da shvatim da sam važan ali poštuj moju potrebu da uđem u sebe da poželim dobrodošlicu i ispitam sebe . Ne dopustite tuga blokiraš me jer mi pomaže da promišljam i analiziram svijet.
Ako me ikad vidiš tužnu, nemoj mi ništa reći. Samo me voli. Ako me nađeš u samoći tamne noći, ne pitaj me ništa. Jednostavno me otprati. Ako me gledaš, a ja ne gledam tebe, nemoj misliti loše, samo me razumi. Ako ti treba ljubav ne boj se i voli me.
Ako ikad budem tužan, pokušat ću razgovarati s tobom čim budem imao snage. Pokušat ću se osjećati važnom, prihvatiti nijanse života, cijeniti dobrotu i naklonost koja leži u činjenici da si me primio kad mi je bilo najpotrebnije.
Važnost dijeljenja ove poruke
Ovu poruku mogao je napisati bilo tko. Nije važno radi li se o djetetu ili odrasloj osobi: zagrljaj bez svađe i pitanja pomaže nam normalizirati emocije i razumjeti poruku koju nam šalju.
Ljudi oko nas ne moraju suditi niti prezirati naše emocionalno stanje ne smije procjenjivati našu vrijednost pomoću naše patnje; ovo je bitno da biste mogli vjerovati drugima.
Tu su zagrljaji, riječi, pogledi i stotine ljudi koji nam šalju ovu poruku. Reakcija drugih na našu tugu daje nam društvenu i emocionalnu lekciju koji zauzima vrlo duboko mjesto u našoj prtljazi.
Ako ljudi oko nas reagiraju odbijanjem, vjerojatno ćemo završiti tako da vjerujemo da postoje emocije koje ne zaslužuju poštovanje. To nas često dovodi do lažnog identiteta: pokazujemo se kao pretjerano vedre i optimistične osobe.
Ali tuga je također dio nas i iskustava koja čine nijanse koje nas prate u životu. Zato ako ikad vidimo nekoga oko sebe da pati, ne možemo ga odbiti. Moramo činiti upravo ono što želimo da nam se učini, ni više ni manje.
