Tuga kod djece

Nitko nije izuzet od tuge, pa ni oni najmanji. Gubitak nekoga, neočekivana okolnost, propuštena prilika… Tuga kod djece nije iznimka. Zato moramo biti tu kada nas trebaju. Edukacija o osvještavanju i emocionalnoj regulaciji ključna je kako bi kasnije mogli izraziti svoje emocije.

Animirani film Inside Out pojašnjava važnost primarnih emocija u našim životima. Točnije, kako prepoznati i izraziti tugu. Jer oni bi nas od malih nogu trebali učiti kanalizirati obeshrabrenje kao i strah, radost ili ljutnju.

Pomozite im da shvate što je tuga

Kada sretnemo nekoga tko izgleda tužno, često smo skloni pobjeći u suprotnom smjeru. Kao da smo se bojali da će nas zaraziti i zato smo radije blizu onih koji uvijek imaju osmijeh na licu. Međutim tuga je kod djece kao i kod odraslih bitna i neophodna emocija. A bez toga ne bismo mogli razumjeti vedrina .

Iako je u odrasloj dobi češće osjećati ovu emociju jer se mogu dogoditi nesuglasice kod djece je to u najmanju ruku šokantno. Teško je vidjeti petogodišnjaka kako sjedi sam u klupi i bulji u prazno ili zadire u svoj unutarnji život. Pretpostavlja se da bi mu njegova nevinost, njegova nesigurna intelektualna zrelost i njegove isključivo zaigrane brige trebale jamčiti neuništivu radost. Ali to možda nije slučaj.

To ne znači da se djeca nemaju pravo osjećati loše. Zaista, imaju ga češće je nego što mislimo da je zgodno u određenim trenucima i neizbježno u mnogim drugim. Na primjer, mogu osjećati melankoliju zbog gubitak člana obitelji ili njihov mali pas nakon što je promijenio školu zbog male svađe s kolegom iz razreda...

Iz tog razloga najbolji način da im pomognete je razgovarati s njima o tuzi i naučiti ih prepoznati i razumjeti je. Potrebno mu je dati do znanja da je bolje prepoznati nego sakriti. Da se svi ponekad tako osjećamo i da je dobro prigrliti tu emociju da je smirimo i pustimo da prođe.

Tuga kod djece: različite manifestacije

Kao i odrasli, i mališani mogu izraziti svoje raspoloženje na različite načine. Kada se zabavljaju i vesele, normalno je da se smiju, igraju i djeluju veselo. Kad su uplašeni Međutim, kad su tužni, način na koji izražavaju tu emociju nije baš jasan.

Ponekad tijekom istog dana usvoje suprotna ponašanja koja prikrivaju njihovo stvarno stanje uma. Pogledajmo neke primjere kako se tuga manifestira kod djece:

Hipoaktivnost: depresivni su, apatični, ravnodušni, slabo pričljivi, nemaju apetita i pospani su; obično često plaču čak i bez valjanog razloga.
• Hiperaktivnost : Prejedaju se, zabrinuti su, ne žele spavati, previše su pričljivi itd.

Kako bi razumjeli kada ih obuzima tuga, roditelji i skrbnici moraju obratiti posebnu pozornost na nagle promjene u njihovom ponašanju i raspoloženju.

Kako im pomoći da se nose s tugom

Kada kod djeteta primijetimo neuobičajeno ili pretjerano ponašanje, dobro ga je pitati zašto se tako ponaša. Vjerojatno to ne zna objasniti ili jednostavno ne želi i radije se povlači u sebe. Međutim, znamo da su djeca poput spužvi u ranim fazama razvoja.

Djeca uče iz emocionalnih izraza svojih roditelja kao što su njihovi modeli od koja nestaje kada je uspijemo razumjeti, suočiti se s njom i prihvatiti.

Fotografiranjem lica, crtežima ili jednostavnim razgovorom s njima o tuzi može se ojačati njihova sposobnost prepoznavanja. Nakon što smo ga naučili prepoznati, možemo naučiti djecu kako se nositi s tim pomoću primjera u kojima sami simuliramo kako se to radi.

Što im ne pomaže

Nažalost, prikrivanje je modernije od lice . Odmalena nas uče suzu zamijeniti osmijehom i potisnuti tugu. Međutim, to ne čini da ova emocija nestaje, samo je zakopava tako da se kasnije vraća s većom snagom.

Ruganje: Izraz Ti si plačljiva beba je jako negativan kada beba plače. Jedini postignuti rezultat jest obuzdati njegovu emocionalnu ekspresivnost i prisiliti ga da je sakrije. To je izrazito negativan način ismijavanja njegovih osjećaja.

Požurite ga: Ako ga pitamo kako se osjeća, a on ne odgovori, često smo skloni gurati ga i zahtijevati da to učini. No, dijete će progovoriti tek kada zna da može računati na našu podršku koliko god to trajalo. Važno je da se u svakom trenutku osjećate saslušanim i podržanim.

Nemojte tome pridavati važnost: Nije to ništa, to je glupo. nemoj to raditi Ni to ne pomaže jer događaj koji ga je uzrokovao ima veliku važnost za njega. Moramo pokušati smanjiti moguću bol ili tugu koju uzrokuje, a ne umanjiti njezin utjecaj.

Grditi ga ili kažnjavati: Pošto stalno kukaš, kaznit ću te. S ovom se rečenicom slažemo zagrliti umjesto toga pomoći će mu da se osjeća nevjerojatno dobro i pun snage i energije.

Kao što vidimo, uloga ljudi u njegovoj neposrednoj okolini ključna je za njega kako bi shvatio da se ne mora bojati biti tužan niti prepoznati da jest. Tuga kod djece ne bi trebala proći nezapaženo.