Paul Watzlawick i teorija ljudske komunikacije

Prema austrijskom psihologu Paulu čak i ako smo toga malo svjesni. S druge strane, mi sudjelujemo od rođenja

Malo po malo učimo što reći i kako to učiniti, kao i mnoge oblike komunikacije koji postoje u našem svakodnevnom životu. Čini se nevjerojatnim da tako složen proces prolazi tako nezapaženo i asimilira se gotovo bez svjesnog napora. Ono što je sigurno jest da bez komunikacijskog bića navodno nije mogla napredovati niti se razviti u ono što je danas. Koji su to komunikacijski mehanizmi koji nam omogućuju da se povežemo, a koje unatoč njihovoj važnosti ne uzimamo u obzir? Idemo dublje u nastavku.

Ne možete ne komunicirati. -Paul Watzlawick-

Paul Watzlawick

Paul Watzlawick (1921.-2007.) bio je austrijski psiholog, referentna točka za terapija poznat i sustavan međunarodno priznat za svoj rad Upute kako učiniti sebe nesretnim objavljen 1983. Doktorirao je filozofiju, studirao psihoterapiju na Institutu Carl Jung u Zürichu i bio profesor na Sveučilištu Stanford.

Watzlawick s Janet Beavin Bavelas i Donom D. Jacksonom na Institutu za mentalna istraživanja u Palo Altu razvio teoriju ljudske komunikacije kamen temeljac obiteljske terapije. U potonjem se komunikacija ne primjenjuje kao unutarnji proces koji proizlazi iz subjekta, već kao plod razmjene informacija koja proizlazi iz odnosa.

Ako uzmemo ovu perspektivu u obzir, nije toliko važan način na koji komuniciramo među nama ili je li potonji svjestan ili ne, već kako komuniciramo u sadašnjem trenutku i način gdje utječemo jedni na druge . Pogledajmo u nastavku temeljna načela na kojima se temelji teorija ljudske komunikacije i koje lekcije možemo ekstrapolirati iz njih.

5 aksioma teorije ljudske komunikacije

Nemoguće je ne komunicirati

Komunikacija je svojstvena životu. Ovim načelom Paul Waztlawick i njegovi kolege pozvali su se na činjenicu da sve ponašanja oni su oblik komunikacije i na implicitnoj i na eksplicitnoj razini . Čak i šutnja prenosi informaciju ili poruku, pa je nemoguće ne komunicirati. Nekomunikacija ne postoji.

Čak i kad ništa ne radimo na razini verbalni prenosimo li nešto ili ne. Možda nismo zainteresirani

Komunikacija ima razinu sadržaja i razinu odnosa (metakomunikacija)

Ovaj se aksiom odnosi na činjenicu da u komunikaciji nije važno samo značenje same poruke (razina sadržaja), već je jednako važno kako osoba koja govori želi biti shvaćena i kako očekuje da je drugi razumiju (razina odnosa).

Kada se povezujemo s drugima, prenosimo informacije, ali kvaliteta našeg odnosa može tim informacijama dati drugačije značenje.

Interpunkcija daje različito značenje ovisno o osobi

Treći aksiom objasnio je Paul Watzlawick na sljedeći način: The priroda odnosa ovisi svatko od nas uvijek konstruira verziju onoga što promatra i doživljava te na temelju njega uspostavlja odnose s drugim ljudima.

Ovo načelo je temeljno kada se odnosimo prema drugima i trebali bismo ga uzeti u obzir svaki put kada komuniciramo. Sve informacije koje dolaze do nas se filtriraju

Osim toga, još jedan ključni aspekt komunikacije je da svaki sugovornik vjeruje da je ponašanje drugih uzrok vlastitog ponašanja dok je komunikacija u stvarnosti mnogo složeniji proces i ne može se svesti na jednostavan uzročno-posljedični odnos. Komunikacija je ciklički proces u kojem svaka strana na jedinstven način doprinosi moderiranju razmjene.

Digitalni način rada i analogni način rada

Polazeći od teorije ljudske komunikacije postulira se postojanje dva načina:

Digitalni način rada. Ovaj oblik se odnosi na ono što je rečeno riječima koje su prijenosnik sadržaja komunikacije. Analogni način rada.

Simetrična i komplementarna komunikacija

Zaključno s ovim aksiomom namjeravamo dati važnost načinu na koji se odnosimo prema drugima : ponekad u uvjetima jednakosti dok drugi nejednakosti.

Kada je odnos koji održavamo s drugom osobom simetričan, krećemo se na istoj razini; drugim riječima postoji uvjet jednakosti i jednake moći tijekom komunikacijske razmjene, ali mi se ne integriramo. Ako je odnos komplementaran kao na primjer u odnosima otac-dijete učitelj/učenik ili trgovac/kupac, naći ćemo se u uvjetima nejednakosti, ali prihvaćamo razlike i tako dopuštamo da se interakcija dovrši.

Ako uzmemo u obzir sva ova načela doći ćemo do zaključka da u svim komunikacijskim situacijama bitan je sam odnos ; odnosno način interakcije svih ljudi uključenih u komunikaciju, a ne toliko pojedinačna uloga.

Kao što vidimo, komunikacija je mnogo složeniji proces nego što zamišljamo, ona predstavlja bezbroj implicitnih aspekata koji se manifestiraju u svakodnevnim odnosima.