Za sreću je ponekad potrebno vrlo malo. Međutim to malo ne smiju biti mrvice ili čak ostaci koje nam netko ostavi da potaknemo zainteresiranu ljubav. To malo treba nam ispuniti dušu i učiniti nas ljudima dostojnima ovoga imena... I baš zato se nikada ne smijemo zadovoljiti slomovima koje nam drugi daruju kao dragim kamenjem.
Znamo da su danas teorije na pola puta između to dvoje vrlo popularne pozitivna psihologija i duhovnost koja naglašava važnost učenja vrednovanja malih stvari i zadovoljstva s malim i minimalnim. Međutim ideje poput sreća je spoznaja da zapravo ništa nije važno mogu nas jako zanijemiti i zbuniti.
Kada se zadovoljite s manje nego što zaslužujete, dobit ćete još manje nego što ste zadovoljili.
-Maureen Dowd-
Sve ima nijanse iu izjavama poput ove upravo spomenute Ponekad uvjeravanje sebe da je minimum dovoljan može dovesti do toga da ostanemo zatvoreni u pustim vrtovima u kojima ništa ne raste .
Ima onih koji sami sebi govore da je ta zemlja plodna i da će prije ili kasnije sjeme pustiti korijenje i izrasti spektakularno cvijeće. Međutim često se naš život pretvara u predvorje snova koji nikada neće stići, ciljeva koje ne bismo ostvarili, cvijeća koje neće procvjetati.
Zadovoljstvo s malim ne smije značiti živjeti o mrvicama, a sreća nikada neće značiti uvjeravanje da ništa nije važno. Zapravo, sasvim suprotno: moramo jasno imati na umu što je stvarno važno.
Danas predlažemo razmišljanje o ovoj temi.
Smisao i ciljevi života
Stručnjaci za mentalno zdravlje često se žale da današnje teorije imaju za cilj liječiti depresija ne daju uvijek željeni rezultat. Programi ne uspijevaju, i to često ideja kombiniranja farmakološkog liječenja s psihoterapijom dovodi do poboljšanja koja su samo privremena.
Dr. Eric Maisel, psihoterapeut i autor dugog popisa knjiga o depresiji i emocijama, tvrdi da neke aspekte treba preformulirati. Danas ima mnogo psihijatara koji se i dalje gotovo isključivo usredotočuju na analizu simptomatske slike pacijenta bez posvećivanja vremena ili resursa pronalaženju pravog korijena problema.
Antidepresivi se propisuju kao da su flasteri za blokiranje životne boli . Ali trebamo više od samo više analiza i manje etiketa koje predlažu jednak tretman za sve.
Prema Maiselu, danas patimo od dubokog i razornog egzistencijalna tjeskoba . Zaboravili smo koji su nam ciljevi u životu do te mjere da ne cijenimo svoje emocije, svoje misli ili svoje odluke . Naš svakodnevni život pretvorio se u scenarij pun magle u kojem zapravo ništa nema smisla.
Gotovo bez straha da ćemo pogriješiti mogli bismo reći da smo navikli živjeti s puno manje nego što zaslužujemo. Jer poanta nije biti sretan s malim nego znati koji su naši prioriteti, naši životni ciljevi, naše vrijednosti . Tek tada ćemo moći slušati svoju unutarnju melodiju. Bez pozadinske buke bez umješnosti.
Ako je malo dobro, dovoljno je
Pokušajte na trenutak zamisliti osobu koja pokušava prijeći rijeku s ruksakom na ramenu. Sunce jako tuče bez milosti, zasljepljuje putnika. Ne zna zapravo kojim bi putem krenuo, zna samo da pod svaku cijenu mora doći na drugu stranu rijeke... Ali ruksak na njegovim ramenima je pretežak i sprječava ga da krene naprijed. Mora nešto učiniti.
Najveće iskušenje čovječanstva je pristati na vrlo malo.
-Thomas Merton-
Naš protagonist stoga mora stati i donijeti odluku. Skine ruksak i otvori ga: unutra puno kamenja, mnogo kamenja, neko veće, a neko manje. Najvoluminozniji su ujedno i najljepši i najspektakularniji: oni predstavljaju njegov vrijednosti njegove potrebe, njegove vrline, stvari koje najviše voli i koje ga identificiraju .
Suprotno tome, maleni predstavljaju potrebe drugih, brige koje su drugi prebacili na njega, kritike, neistine, obveze koje treba ispuniti samo da bi zadovoljili druge da bi njima ugodili. Mora donijeti tešku odluku i čini: odluči ukloniti sve te sitne i dosadne kamenčiće iz svog ruksaka .
Kad to učini i počne ih vaditi jednog po jednog, shvati nešto neobično: ima ih na tisuće i svi zajedno teže tri puta više od većih kamenčića koji su mu omiljeni. Kad završi i vrati ruksak na ramena, iznenadi se koliko se osjeća Ponovno počinje hodati i prijelaz preko rijeke je odmah lakši. Osjeća se snažno, hrabro i puno dobre volje.
Malo je kamenja koje nosi na leđima. Oni su svakako veliki, ali njihova ljepota je takva da ga svaki dan inspirira svojim šarenim odrazima i svojim oblikom. Malo po malo, zahvaljujući njihovom pozitivnom utjecaju, on je u stanju zapamtiti koji mu je cilj i koji je put do njega. Sigurno će uspjeti.
I mi moramo početi raditi istu stvar. Olakšajmo sebi beskorisne terete koje nosimo uokolo i neka nam ostane ono malo što je uistinu značajno i zadovoljavajuće.
