Sve su bebe izrađene od nježnog, nevinog, krhkog i veličanstvenog materijala poput snova.
Kada gledamo djecu moramo biti svjesni činjenice da smo mi njihovi učitelji, odgovorni za njihove snove, njihovu volju za životom, njihovo samopoštovanje i na kraju njihovu cjelokupnu izgradnju.
Sve je to bitno ako malo razmislimo o tome. Ako razmišljamo o gradnji kuće, moramo početi od temelja u podnožju jer bi početak od krova naš rad učinio potpuno uzaludnim bez potpore. Isto se događa i s obrazovanjem ako želimo čvrste temelje, moramo ih nužno početi graditi što prije počevši od dna ili, što je isto, od malih nogu .
Sva djeca imaju posebne potrebe
Sva djeca imaju jedinstvene potrebe jer je svako od njih jedinstveno. Od tempa učenja do načina na koji izražavaju svoje ideje, emocije i osjećaje. Sva djeca imaju individualnu i neprenosivu osobnost.
Mališanima treba pružiti ljubav i poštovanje u velikim količinama. Moramo slušati njihove ideje, njihove ludosti i njihove snove. Zatvorite oči i uronite u njihove riječi i njihove težnje.
Prvi korak je nedvojbeno više im se posvetiti vrijeme moguće.
Obrazovanjem se uči odgajati. (ne samo za dijete nego i za nas ) ili pravog intenziteta.
Pribjeći poznatima Znam teoriju praksa je druga stvar to je štit iza kojeg se branimo, barijera koja nas ograničava da otvorimo svoj um i shvatimo da ne radimo onoliko koliko bismo trebali ako nam je namjera promijeniti pristup obrazovanju.
Unatoč tome, ne skrećući pozornost sa središnje teme našeg članka, moramo to naglasiti temeljni stup na kojem se temelji obrazovanje je sposobnost da damo krila našoj djeci kako bi mogla ostvariti sve svoje snove . Ako ih ograničimo frazama i ponašanjima poput: ovo je previše složeno za tebe ako nastaviš ovim putem kad odrasteš mogao bi jednostavno biti kriminalac nemoj ovo raditi na svoj način radi kako ja kažem itd. stvorit ćemo bespomoćnu nepokretnu djecu koja su konformistička i lišena svake težnje.
Čuvaj njihov znak snova
Ako im prenesemo nadu, djeca će odrastati puna nade. ako im vjerujemo i dopustimo im da pokušaju i pogriješe, naučit će nove strategije. Svojim iracionalnim strahovima možemo samo prenositi anksioznost i nesigurnost. Ostavljamo ih krhke i razorive, transformiramo ih u drugačije ljude, u nekoga tko nisu ili da bolje razumijemo sebe u nekoga tko ne žele biti.
To je previsoka cijena i rizik koji ne možemo preuzeti jer će utjecati na cijeli njihov život. Zbog ovoga jedina kristalna urna koju moramo čuvati i s kojom pažljivo postupati je ona u koju su djeca smjestila svoje snove njihova uvjerenja o njima i njihovim samopoštovanje . To je ono čega će se moći držati u najtežim trenucima i što će im pomoći kada se nađu u svladavanju okolnih barijera.
Budući da su te barijere jedine koje nećemo moći ukloniti s njihovog puta, one će uvijek biti tu čak i ako ne možemo podnijeti njihovu prisutnost. Zbog ovoga Djetinjstvo je najvažnije razdoblje u životu jer je lišena uzdaha i jer nas uči razmišljati o nemogućim stvarima.
Dijete ništa ne može zaustaviti, njegove kvalitete su osobne i nitko drugi. Dijete se ne gleda u ogledalo uspoređujući se s ljudima pored sebe i ako se nekome divi to je zbog njegovog junaštva. djecu da svaki dan traže svoje kvalitete, pitamo ih koji im je najdraži trenutak u danu, koji sport vole, koje aktivnosti vole raditi .
Moramo mu dati pravo da se osjeća važnim, naučiti nas kako izrezivati, crtati, oblikovati plastelin i snažno šutirati loptu. Moramo ih pustiti da se uzbude oko učenja unatoč njihovoj maloj dobi mogu puno donijeti drugima .
A da bi dobro rasli, moramo im pokazati tisuću i jedan način kako ih kontrolirati bijes izražavati negativne emocije kao i pozitivne. Ne dopustimo im da odu u krevet, a da o njima nismo rekli divne stvari, a da nismo naglasili njihove najbolje osobine, njihove težnje, njihove snove i težnje. Posvećujemo im svoje vrijeme, posvećujemo im kvalitetu, čestitamo im na postignutim ciljevima, komuniciramo. Jer naravno puno je lakše uzgajati a jak sin nego liječenje problematične odrasle osobe .
Glavna slika ljubaznošću Karin Taylor
