Kada želite pronaći partnera, morate biti spremni na traženje. Iako se čini očiglednim, mnogi ljudi čine upravo suprotno. Strah, nezrelost, nesklonost obvezivanju i mnogi drugi razlozi djeluju kao faktori bojkota u procesu odabira partnera.
Važno je razlikovati želju za stvaranjem para od imperativne potrebe za partnerom. Potonje proizlazi iz teškoće biti sam sa sobom i iz očajničke potrage za nekim tko može ispuniti tu prazninu.
Pronalazak partnera i osobna usamljenost
Čini se da je osobna usamljenost razlog koji ljude tjera da pronađu partnera. Ali ovo nije dobar početak kada uzmete u obzir usamljenost negativno stanje.
Općenito, biti sam povezan je s obezvređivanjem vlastitog stanja. Osjećate se neželjeno, odgurnuto, odbačeno, marginalizirano, odbačeno, napušteno. Ovo je stanje povezano s tugom, tjeskobom i depresijom.
Ovakav način razmišljanja vidljiv je kroz povijest od biblijske zapovijedi koja kaže da nije dobro za čovjeka biti sam do stiha kultne pjesme iz 60-ih koja glasi Jako sam usamljen i tužan u ovom napuštenom svijetu... Samoća se mrzi ne samo za one koji je doživljavaju, već i na društvenoj razini.
Ako usamljenost ima toliko negativnih aspekata, tko može poželjeti biti sam? Međutim, ne postoji apsolutni uvjet usamljenosti; možete se osjećati sami čak i ako ste s nekim.
Usamljenost u paru
Jedna od onih s kojima se najteže suočiti je usamljenost koja se osjeća unutar para. Ova vrsta usamljenosti stvara brojne emocionalne nedostatke. Tome treba dodati i kontekst u kojem živimo.
Kako godine prolaze, društveni kontekst u kojem se živi podsjeća osobu da je ostala sama, da nema partnera, da se nije vjenčala, da nije osnovala obitelj, da nema djece itd. Čitav niz ne-svojstava zbog kojih se ljudi osjećaju nedostatnima. To posebno vrijedi kada je većina vaših prijatelja u braku, čekaju djecu ili već imaju obitelj. Ove situacije su poput ogledala koje pokazuje što želite, a nemate.
Upravo taj kontekst pojačava tragičnu sliku usamljenosti i ima snažan utjecaj samopoštovanje od naroda. Suočavamo se s vlastitim greškama s onim što nemamo. Kao da imate nepodmireni dug. To se stanje doživljava kao nepodnošljivo i na kraju se pokušava što prije pobjeći od samoće.
Ono što se događa je da u tom očajničkom bijegu od samoće često težimo odabrati osobu koja može ispuniti taj nedostatak, taj osjećaj sama. To nas dovodi do stvaranja duhova idealnih projekcija u kojima drugi zapravo nije druga osoba, već neka vrsta velikog ekrana na kojem se projiciraju naše potrebe.
Takva potreba pokazuje naše nedostatke. Međutim, nemati partnera ne znači nužno imati nedostatke. Općenito, ljudi koji imaju nedostatke uspostavljaju emocionalne odnose temeljene na ovisnosti jer nisu u stanju živjeti sami sa sobom i tražiti reference u paru. Također pokušavamo popuniti osobnu prazninu tražeći priznanje od drugih.
Važno je imati na umu da će ova potreba generirati anksioznost koja proizvodi određena ponašanja. To penjanje po zrcalu - često uzrokovano strahom od samoće, nedostatkom priznanja i niskim samopoštovanjem - dovodi do odabira partnera s kojim je teško uspostaviti dubok odnos.
Pronalaženje partnera iz nužde: koje su posljedice?
Kada ste prisiljeni pronaći partnera iz nužde, činite izbor koji bismo mogli definirati kao očajnički. To je zato što subjekt drugoga stavlja na pijedestal u potrazi za priznanjem od potonjeg. To je jedna od posljedica loše ljubavi i predstavlja temelj otuđenja između članova para.
Ovi očajnički izbori mogu se usporediti sa samoispunjujućim proročanstvima. Toliko se trudimo ne biti sami da na kraju opet budemo sami. Tim parovima je suđeno da ne potraju dugo, vraćajući subjekt u početnu situaciju samoće.
Još jedna verzija usamljenosti
No, postoji još jedna verzija usamljenosti koja nema negativnu konotaciju i koja poboljšava naše samopouzdanje. To je ono što nam omogućuje da se osjećamo dobro i uživamo u vremenu koje provodimo sami.
Osoba s dobrim samopoštovanjem je međuovisna i to što nema partnera još uvijek joj omogućuje da dijeli svoje dragocjeno vrijeme. Obično su to ljudi koji nisu pod stresom tjeskobe ili očaja i koji uživaju u svom vremenu i cijene sami sebe.
Imati tu svijest i cijeniti svoje vrijeme znači pažljivo odabrati kada prihvatiti poziv ili svjesno odlučiti kada s nekim provesti vrijeme. Kada se osjećate dobro u sebi, cijenite i cijenite svoje vrijeme. Osoba stoga postaje izbirljiva jer ne želi nepotrebno gubiti vrijeme. Ovdje se ne radi o obrani, to je samo oblik opreza.
Naposljetku, prvi partner kojeg imamo je samoća koja nije ništa drugo nego uvjet bez kojeg br imati odnos s drugom osobom.
Ako želite odabrati dobrog partnera, prvo morate uspostaviti zdrav odnos sa svojom usamljenošću. To znači imati zdrav odnos sa samim sobom.
Odaberite partnera jer to želite
Odaberite osobu polazeći od zrele želje odrasle osobe i bez da vas to pokreće neuroza daje nam priliku pronaći partnera promatrajući i pozitivne i negativne aspekte. Željeli bismo naglasiti da to nisu pozitivni ili negativni aspekti sami po sebi, već se odnose na pojedinu osobu. Stoga odgovaraju osobnim i subjektivnim potrebama.
Pronaći partnera zato što ga želite podrazumijeva prihvaćanje svoje usamljenosti. Ako se osjećam dobro sam sa sobom, morat ću pažljivo odabrati kada želim svoje dragocjeno vrijeme podijeliti s drugom osobom.
Prihvaćanje svoje usamljenosti i osjećaj da ste sami polazište je za odabir dobrog partnera. To također znači biti oprezan kada se nađemo u odabiru partnera u određenom trenutku našeg života.
Međutim, izniman oprez može nas navesti da budemo previše selektivni u našem istraživanju. Zapravo, nije neuobičajeno prijeći iz obrambene pozicije u fobiju prema vezi. U tim slučajevima riskirate da ostanete sami (samoća budite oprezni obrambeni položaj fobija = usamljenost).
Možda se čini kao kategorički imperativ, ali ako partnera odaberete iz nužde, riskirate da se nađete u jednom toksičan odnos i u igri loše ljubavi. Nije isto kao željeti partnera ili ga očajnički trebati. Postoji značajna razlika između osobe koja nekoga želi i osobe koja nekoga treba.
Da to objasnimo metaforom, nužda je kao da tri dana ne jedete i ne sjedite u restoranu. Očaj nas navodi da jedemo prvo što nam se nađe pred očima, primjerice kruh koji nam je konobar upravo donio. Ne čekamo jelovnik i kada nam ga donesu biramo jelo koje se najbrže može pripremiti. Naprotiv, ako smo nešto prezalogajili kad smo u restoranu prvo ćemo naručiti predjelo, a zatim mirno odabrati jelo koje nam se najviše sviđa.
Zadovoljstvo sobom i svojom samoćom, iako nisu pokazatelji ispravnog izbora, omogućuju nam da biramo slobodno i bez žurbe. To znači da birate polazeći od relacijske simetrije iz jednakog uvjeta. Međutim, ako smo očajni, lako ćemo biti izmanipulirani.
Idealizacija i realna vizija
Odabir partnera podrazumijeva odabir samo jednog subjekta (osobe koju izaberem) ali s dvije osobne implikacije. U prvom se odabrana osoba idealizira i promatraju se samo vrline koje uzimamo u obzir ili im pripisujemo. U drugom birate osobu kakva ona uistinu jest sa svojim vrlinama i manama.
Ipak, dobro je istaknuti da u procesu formiranja odnosa kao para idealizacija odgovara prvom razdoblju, dok realistična vizija preuzima ulogu u kasnijoj fazi. Međutim, to se ne događa uvijek jer bi impliciralo da se par vidi u cijelosti; u svojim pozitivnim i negativnim aspektima.
Za prelazak s idealizacije na realnu viziju potrebno je prihvatiti i razumjeti aspekte partnera koji se ne smatraju pozitivnima (vrline mane = pravo ljudsko biće).
Oni koji biraju iz nužde uzimaju u obzir samo one aspekte drugih koji zadovoljavaju njihove vlastite potrebe. Vidite samo ono što želite vidjeti i eliminirate ostalo. Na taj način se negira postojanje aspekata koji se ne sviđaju, a partneru se pripisuju osobine koje on nema i na kojima se oblikuje ideal para koji se želi formirati.
Objektivniji su u izboru oni koji žele formirati par i dovoljno dobro poznaju sebe. Ako znamo tko smo i što želimo, bolje ćemo razumjeti tko je zapravo partner i što on za nas predstavlja. Tako će biti stvarna, a ne idealizirana osoba.
Osoba koja bira polazeći od želje vidi drugoga u njegovoj cjelini, dok osoba koja bira iz nužde uzima u obzir samo idealizirane aspekte.
Očito je da će oni koji preferiraju ravnotežu između pozitivnih i negativnih aspekata kada se zaljubljuju više uzeti u obzir prve što će omogućiti određeni stupanj uspjeha u ljubavnim vezama. Međutim, nije neuobičajeno pronaći ljude koji, unatoč prevladavanju negativnih aspekata, inzistiraju na želji da budu s osobom, dovodeći odnos do ekstremnih razina.
U tim slučajevima živimo čekajući idealne odgovore i osjećamo frustraciju kada se partnerovi odgovori ne poklapaju s onima koje smo očekivali. Oni su ljudi koji se zaljubljuju u duha izgrađenog na temelju osobnih potreba. Svoju nelagodu uglavnom iskaljuju na partneru.
To su subjekti koji pate jer žive u utopija prilagoditi drugoga vlastitim željama oblikovati ga prema osobnim potrebama ne shvaćajući tko je on. Partner se pak osjeća neadekvatnim pred zahtjevima drugoga: da bude netko tko nije.
Ljubavna veza može prerasti u vezu. To je prijelaz iz idealne ljubavi (ili zaljubljenosti) u pravu ljubav koja se temelji na stvaranju emocionalno zrele veze. Ljudi koji se vole prešutno se slažu oko osjećaja koji imaju o razlozima te ljubavi i o tome koji su karakterni aspekti drugoga koji ne potiču taj osjećaj. Tako nastaje par.
